Poslije jučerašnjeg upoznavanja sa Dar es Salaamom, sada i o par zanimljivih stvari koje sam uspio vidjeti.

Prva je Nacionalni muzej. Nalazi se u blizini luke, na desetak minuta šetnje, u lijepoj ulici. I muzej je bio jedno od prvih pozitivnih iznenađenja. Prelijep kompleks jednokatnica u velikom i fantastično uređenom parku, osim izložbenog prostora tu je i kafić koji organizira svakog dana tematska kulturna događanja, trgovina suvenira (preskupa), u parku klupe i lijepo uređeni prostori za odmor.

Muzej je inače otvoren 1940. godine i posvećen je tadašnjem britanskom kralju Georgeu V. (u to vrijeme današnja Tanzanija je bila britanska kolonija), a u međuvremenu je dograđivan. Stalna postava uključuje dio posvećen fauni Tanzanije (kopnenoj i morskoj), zatim etnografsku postavku, a meni se posebno svidjela postavka o evoluciji i nastanku homo sapiensa, sa puno zanimljivih originalnih artefakata, prije svega iz čuvenog arheološkog nalazišta Olduvai Gorge.

Također je vrlo zanimljiva i izložba vezana za prvu polovicu dvadesetog stoljeća, u okviru koje možete vidjeti i originalno kormilo sa čuvenog njemačko-britanskog broda Liemba, zatim propeler aviona koji je korišten za prvi pokušaj preleta Afrike od Caira do Cape Towna i koji se srušio u Tanzaniji, kao i oružje korišteno u britansko-njemačkim borbama u Africi u okviru Prvog svjetskog rata. U dvorištu muzeja je Rolls Royce iz tridesetih godina koji je koristio britanski guverner današnje Tanzanije, kao i vozila 'oca nacije', prvog predsjednika Nyererea, uključujući i Rolls Royce Phantom V, poklon britanske vlade. I, da, sve ovo se može vidjeti za 20 kuna, koliko košta ulaznica.

Sljedeći je botanički vrt, koji se nalazi u neposrednoj blizini muzeja. I kako može biti u botaničkom vrtu u tropskim predjelima... Cvijeće nevjerojatnih oblika i boja, banane, naranče, limun, limeta, ananas, kokosove palme, razno ogromno drveće, lijep park idealan za predah poslije muzeja.

Na kraju, Lazeez. Jedan od fast food restorana u 'Ulici restorana' (nemam pojma kako se zove ulica, ali u njoj su stotine restorana, jedan do drugog). I vrlo ljubazni domaćin Ali, s kojim sam proveo barem sat vremena u razgovoru. Mladić rođen u Daru, studirao u Americi, živio u Maleziji i Singapuru, i na kraju se vratio u rodni grad i nastavio obiteljski posao. A hrana... Ogroman gril ispred, na ulici, a na njemu se sprema arapska i indijska hrana. Moj beef mishkaki (slično kebabu), salata i garlic naan – za čistu desetku! Nije ni čudo što je restoran pun. I naravno, pribora za jelo nema, pravi pravcati finger food, kako i treba biti. Cijena, sve zajedno 25 kuna.

I na kraju, da ništa drugo zanimljivo nisam vidio, zbog jedne stvari koja me vratila u djetinjstvo ću uvijek biti sretan što sam posjetio Dar es Salaam. Naime, kad smo bili klinci glavna osoba u kraju je bio – sladoledar! Onaj koji je prolazio ulicama na svom vozilu sa frižiderom iz kojega se kupovao sladoled. I prošlo je trideset godina od toga, sladoledara kod nas odavno više nema, ali sam ga našao u Dar es Salaamu. Isti onaj iz mog djetinjstva, nasmijan, vozilo sa frižiderom punim sladoleda. I, naravno, kupio sam sladoled. Kornet, tanzanijska proizvodnja, odličan.

Samo dan i pol sam proveo u Dar es Salaamu. Malo. Ali, i to je bilo dovoljno da shvatim da se radi o jednom vrlo, vrlo zanimljivom gradu. Volim Ruandu, i naš glavni grad Kigali. Lijep, čist, uredan i vrlo siguran, sa ljubaznim ljudima. Ipak, mora se priznati da je Kigali, u odnosu na Dar es Salaam, provincija. A Dar je prava pravcata metropola.

Da je doista tako vidjelo se i na mom povratku, kada sam stigao na Ubungo autobusnu stanicu prije zore i tamo zatekao doslovno stotine autobusa koji su brujali spremni za polazak ka raznim destinacijama u cijeloj istočnoj Africi. U sljedećim danima pišem vam još neke crtice iz Tanzanije.