Ako nekada požele obići grobove svojih predaka, Ruanđani uglavnom ne idu na groblje, već – iza kuće. Naime, groblja su avangarda Ruande, nešto moderno i nesvakidašnje.

Postoje groblja u Ruandi. Ima ih u svakom gradu, ima ih i u selima, pa i u Kivumuu. Međutim, groblja postoje odnedavno, tek od prije desetak godina. Tada je država, želeći se po standardima života što više približiti suvremenim svjetskim državama, jednostavno naložila da svako naseljeno mjesto mora imati groblje, i da se ljudi koji umru moraju sahranjivati na grobljima.

A prije toga groblje kao institucija u ruandskoj kulturi jednostavno nije postojalo, pogotovo u ruralnim sredinama, koje čine preko devedeset posto države. I tada su se sahrane u selima obavljale u dvorištima kuća. Kada netko umre jednostavno se ispred ili iza kuće, gdje ima prostora, iskopa grob i obavi sahrana. Tako se radilo stoljećima unazad, ali je sada zabranjeno i sahrane se obavljaju na grobljima.

A same sahrane su prilično slične onima kod nas. Kada je u selu sprovod mještani na trenutak ostave svoje svakodnevne poslove i odu na groblje odati počast pokojniku, te se na sahranama skupi veliki broj ljudi, nekoliko stotina, pa i više. Naravno, i svećenik je tu, drže se i govorancije koje nekada znaju biti toliko duge da sahrana potraje i nekoliko sati.

Sahranama običnu nazoče stariji ljudi, za tu okolnost se uvijek oblači svečano i obično se obitelji pokojnika odnese neki mali poklon, nešto kao znak pažnje u teškim trenucima. Inače, groblja u Ruandi su prilično slična onima kod nas, pogotovo ona u većim gradovima. Ograđeni prostori, grobnice i spomenici, donosi se i cvijeće, umjetno, plastično. Reklo bi se, 'moda' prepisana iz Europe.

Ipak, i tu Ruanđani imaju svoju specifičnost. A to su – keramičke pločice. Naime, gotovo sve grobnice na groblju su potpuno obložene keramičkim pločicama. Ne znam zašto, postoji li neki praktični razlog ili je samo stvar mode, ali znam da se, kad prođeš pored groblja, osjećaš kao da si prošao pored kupaonice ili toaleta...

Eto, poslije dobrih cesta, uređene administracije, čistog okoliša, Ruanda se i izgradnjom grobalja svrstava na neki način u moderne države. Još samo da osigura da ljudi mogu proizvesti dovoljno hrane, da ne gladuju, pa da se ta ista groblja ne naseljavaju svaki dan žrtvama užasnog siromaštva...