Još malo o volonterskom centru u Centru otac Vjeko u Kivumuu. To je u stvari velika kuća za smještaj volontera u kompleksu franjevačkog samostana, tik uz strukovnu školu Otac Vjeko u kojoj je angažiran dobar dio volontera. A u volonterskoj kući nalazi se šest jednokrevetnih soba za volontere, dvije kupaonice i veliki dnevni boravak, u kojem provodimo najveći dio slobodnog vremena.

U samoj kući se mogu naći svi potrebni uvjeti za ugodan boravak. U sobama ono najpotrebnije - krevet, ormar i radni stol. Kupaonice su opremljene, u dnevnom boravku imate čak i mali TV sa satelitskom televizijom, malu biblioteku, Wifi internet je dostupan u cijeloj kući. Tu su i spominjane razne društvene igre za 'ubijanje dosade', karte, Ne ljuti se čovječe, šah, časopisi i magazini koji su u Ruandi dostupni, i oni koje volonteri sa sobom donesu od kuće. Uz laptop koji doneseš sa sobom, u kući imaš sve 'za rad i razonodu'.

Ipak, za mene najvažniji i najljepši dio volonterske kuće je onaj iza kuće, prostrano travnato dvorište, stol i stolice pod  trijemom i divan pogled na zelena brda koja okružuju Kivumu. Za održavanje higijene u prostoru u kojem žive zaduženi su sami volonteri, tu su metle, krpe, razna sredstva za čišćenje, još malo dobre volje i sve je brzo sređeno i uredno. Postoji i kućni red, s kojim se volonteri upoznaju po dolasku, a koji je prilično liberalan. Obroci u određeno vrijeme, vrijeme za spavanje od ponoći, a do tada se mogu igrati karte, slušati glazba, gledati televizija...

A što je to čega nema u volonterskom centru? Meni je u početku najteže padao nedostatak perilice za rublje. Dobiješ lavore, deterdžent, topla voda je tu, i pranje može početi. Nije bilo lako naviknuti se, ali sam vremenom shvatio da to i nije tako loša radna terapija. Naučiš nešto novo, a može biti korisno za odstranjivanje eventualnog stresa... Dakle, sve što treba je u volonterskom centru. Ali, volonterski centar, prije svega, čine ljudi, volonteri koji dolaze sa raznih strana svijeta.

Za ovih nekoliko mjeseci družio sam se u svom novom domu sa Hrvatima, Slovencem, Nijemcima, Japancem, Uganđanima, Čehom... Ljudi različitih godina, profesija, interesa, potreba i navika. Ali je svima zajednička bila dobra volja i ideja da pomognu u razvoju obrazovanja u selu Kivumuu u Ruandi.

Ono što je zagarantirano u volonterskom centru Otac Vjeko su nova i zanimljiva poznanstva, i dobro druženje.