Ruanđani, kao i ostali Afirkanci čuo sam, imaju problem s vremenom. Točnije, ne baš sa vremenom, njega imaju napretek. Problem je sa mjerenjem i poštovanjem vremena. Naime, u Ruandi se sve vremenske odrednice shvaćaju, najblaže rečeno, vrlo rastezljivo. Počevši od onih najbanalnijih.

Tako, ako vam netko kaže da će doći 'za petnaest minuta', računajte na najmanje pola sata, a nije neobično da tih 'petnaest minuta' potraje sat, dva, pa i više. I, ako nekome skrenete pažnju da predugo čekate, pogledat će vas blijedo. Jer, ljudima jednostavno nije jasno što je tu problem. Oni su na to navikli, i tako se ponašaju.

Ukoliko se odlučite na ručak ili samo da popijete kavu negdje u gradu, znate da će vas to 'koštati' najmanje sat vremena, nekad i puno, puno duže. Zato smo se znali našaliti da, ako želiš negdje na večeru, najbolje ti je krenuti odmah nakon ručka. To je recept da večeru dobiješ na vrijeme...

Naravno, to su banalne stvari. Ali ima i onih ozbiljnijih. Na primjer, učenike uopće nije bilo lako natjerati da poštuju vrijeme dolaska u školu. Naime, ponekad se znalo dogoditi da učenik jednostavno na nastavu dođe i po nekoliko sati kasnije, smatrajući da je važno da je došao, a ne kada... U školi su problemi nekako riješeni, učenici su naučeni da disciplinu i nastavu ipak moraju poštovati.

Ali će vam se zato dogoditi da autobus, koji treba krenuti u tri sata, bez ikakvog objašnjenja krene u šest, ili kasnije. I obično se nitko od putnika tada ne uzrujava, ljudi navikli, strpljivo čekaju, nitko se ne buni. Sad, čeka li vas netko, ili trebate 'uhvatiti' drugi autobus... Onda se nadaj da će i taj kasniti.

Imaju ljudi satove u Ruandi. Ali i tu je jedna zanimljiva razlika. Vrlo često su to satovi koji digitalno mjere vrijeme. Ima na rukama Ruanđana i onih analognih, sa kazaljkama, ali puno manje. I čuo sam da je s njima problem, jer jedostavno neki ljudi, posebno stariji i manje obrazovani, jednostavno ne znaju čitati vrijeme sa tih satova...

Ipak, treba reći da je Ruanda ipak pozitivan afrički primjer. Naime, u Ruandi se vrijeme još i poštuje (uz sve opisane anomalije), u odnosu na okolne zemlje. Autobusi uglavnom kreću na vrijeme, zna se kada rade državne ustanove i veći privatni lokali i to se najčešće poštuje. I po tome je Ruanda 'Švicarska Afrike'. U ostalim zemljama se kašnjenja ponekad mjere i danima...

Uz sve to, onda nije ni čudo da vas pri kupovini avio karte obavijeste da na aerodrom trebate doći najmanje tri sata ranije. Vjerojatno samo tako natjeraju putnike da stignu 'u zadnji tren'. Ili, što u najboljim restoranima kao glavna stavka u jelovniku piše da se hrana ne čeka duže od 30 minuta.

Jedino što će vam ovdje svi nepogrešivo reći jest – koliko traje dan. Naime, svakog dana, svih 365 dana u godini, sviće u šest i smrkava se u šest...