Mise u Ruandi su nešto posebno! I predstavljaju doživljaj za sva čula i za pamćenje. U gradu u kojem živim ponekad svratim na svetu misu u crkvi. I to mi uvijek izgleda veličanstveno, ali i tužno. Svečani ambijent i velike riječi. Uzvišeno, ali za koga? U crkvi su po pravilu stariji ljudi koji se mogu na prste nabrojati...

U Kivumuu je potpuno drugačije! Ljudi jednostavno hrle u crkve! Nedjeljom pogotovo. Tada je lokalna crkva, koja može primiti preko tisuću ljudi, jednostavno pretijesna da primi sve koji žele nazočiti misi. Kao da se cijelo selo tada slije u centar, i u svoju crkvu. I svi svečano odjeveni, dotjerani, sređeni, svi znaju da je u pitanju najveći događaj tjedna. Posebno lijepu sliku daju svečano obučena djeca koja dolaze sa roditeljima. Sve pršti od života!

A mise su prave afričke. Naravno, katolički obred, ali sa afričkim ukusom. Tu je i zbor čija melodija sa lokalnim prizvukom odzvanja crkvom, tu su i tradicionalni bubnjevi koji tjeraju na ples, darovi crkvi se donose na glavi u tradicionalnim agaseke košarama, i... Među poklonima se nađu i domaće životinje, pa nikoga ne iznenadi kokodakanje ili glasno kukurikanje pijetla usred crkve.

A misa potraje najmanje dva sata, nekad i puno duže. I to nikome ne smeta, nitko ne gleda na sat, naprotiv. Misa je centralni tjedni događaj u selu, ljudima je to prilika za molitvu, ali i za sretanje, druženje i veselje, pa neka traje... Lijepo, veselo, živo i raspjevano, onako kako bi slavljenje Krista i trebalo biti! Posebna je u tom smislu Afrika.

Nazočio sam i na misi koja je trajala šest sati! Šest sati, vjerovali ili ne! I sve je stalo u tih šest sati. I krštenja, i vjenčanja, i povratak katoličanstvu, i... I mislite da je bilo dosadno? Ni najmanje! Niti jednog trenutka  nisam poželio otići, suzdržavao sam se da ne zaplešem uz ludi ritam afričkih bubnjeva koji su sve pratili.

U Europi imamo toliko događaja. Susrete po kafićima i restoranima, kazališta, kina, koncerte... A u Africi ljudi umjesto svega toga imaju crkvu, i misu. I upravo vam je u crkvi najbolji provod zagarantiran!

Ljudi u Ruandi jednostavno zadržavaju svoju osobnost u svemu, pa i u upražnjavanju vjere. I sve mora biti šareno i veselo. Učili su ih Europljani kršćanstvu, ali sada itekako mogu učiti od njih. O tome kako se na pravi način slavi život! Volio bih da mise svugdje sliče na afričke...