Dok u Europi i Americi kompanije bombardiraju potrošače reklamiranjem raznih proizvoda 'protiv starenja', raznim kremama, balzamima, Q10 proizvodima, dok cvjeta estetska kirurgija, zatezanje lica i uklanjanje bora, a dok se ljudi trude što duže 'ostati mladi', u Ruandi za tako nešto nema ni novaca, ali ni potrebe. Jer, u Ruandi je čast i privilegija biti - star!

Ruandsko društvo je vrlo mlado. Naime, preko 60 posto stanovnika je mlađe od 25 godina, od čega je čak preko 40 posto ukupnog stanovništva osnovnoškolskog uzrasta. Tome je razlog vrlo visok natalitet, ali i kratak prosječni životni vijek, od tek nešto preko 60 godina.

Starih ljudi je malo, i oni u ruandskom društvu vrlo visoko kotiraju. Oni se poštuju, njihova riječ se sluša, na neki način imaju počasno mjesto u društvu. I svi žele biti stari. Ako nekome u Ruandi pokušate udjeliti 'zapadni' kompliment i reći da izgleda mlađe nego što zaista jest – uvrijedit ćete ga!

S druge strane, ako tu osobu nazovete 'babom' ili 'djedom', zauzvrat ćete dobiti osmijeh i zahvalnost. I velika čast je ako, spominjući neku osobu, uz njeno ime kažete i 'umusaza', što znači djed (često se i koristi i kiswahili riječ muze), ili 'umukecuru' što znači baba.

A imidž babe ili djeda počinje se graditi vrlo rano – i odijevanjem i ponašanjem. Tako se mladi već u ranim dvadesetim godinama odijevaju kao sredovječni ljudi. Traperice, majice i tenisice ne dolaze u obzir. Samo košulje, hlače i cipele. I stav je ozbiljan, planovi su ozbiljni, nema puno smijanja i 'glupiranja', to je ipak za one 'mlade'. A kad se dostigne četrdeseta već se mjerka dobar štap, šešir i naočale (ako si mogu priuštiti), jer je 'treće doba' upravo počelo...

Ako se napravi osvrt na povijest i način života u Ruandi, takav odnos prema godinama nije začuđujući. Jednostavno, već stoljećima unazad ljudi umiru relativno mladi, vrlo je malo onih koji dožive duboku starost, i zato su posebni i zaslužuju veliko poštovanje.

Kada iz Europe dođete u Ruandu, imat ćete problem sa procjenjivanjem godina. Naime, ljudi crne rase stare drugačije nego bijelci, i vrlo je teško procijeniti koliko je netko star. Zato, ako netko traži da pogodite koliko ima godina, uvijek je bolje dodati koju godinu na ono što je procjena. Tako ćete biti sigurni da tu osobu nećete uvrijediti. Još ako usput dodate i epitet muze ili umukecuru, problema nema!

U Ruandi Freudovo „Dijete je otac čovjeka“ u svakodnevnom životu nikako ne važi. Kao ni ona tinejdžerska „Bolje biti pijan nego star“ iz osamdesetih. A ja i dalje čekam da konačno dobijem to počasno 'Dejan muze'...