Prijeđenih oko 450 kilometara puta od Kigalija ka Dar es Salaamu, i famozna autobusna stanica u Kahami. Kahama je mali grad u srcu Tanzanije, ali i značajno autobusno čvorište. Improvizirana stanica na kojoj su deseci velikih i živopisnih autobusa (svaki ima neke ogromne bombastične natpise), koji voze za Dar, Mwanzu, Arushu, Moshi, Mombasu... Dakle, uzduž i poprijeko Tanzanije, ali i do susjednih država.

Mi putnici iz Kigalija požurismo u Taqwa office, da se prijavimo da smo stigli i da vidimo gdje je naš autobus za Dar. A tu smo kao odgovor dobili nove karte, i informaciju da krećemo za dva sata. Ok. Uslijedilo je 'ubijanje vremena', a to na stanici u Kahami uopće nije teško, jer sve puca od raznoraznih štandova koji prodaju hranu, piće, improviziranih kafića, taksista, tipova iz različitih autobusnih kompanija koji te uvjeravaju da baš ti trebaš krenuti za Arushu ili Mombasu...

Nijemac je brzo našao svoj autobus za Mwanzu, tako da sam uskoro ostao jedina bijela atrakcija među tisućama prisutnih. Ali, nije mi smetalo, ljudi vrlo ugodni, upiru prstom, pozdravljaju, sve je u redu.

Ono što nije bilo u redu je da su obećana dva sata čekanja prošla, pa i tri, a našeg autobusa nigdje. I kad smo počeli negodovati, meni je djevojka iz Taqwa officea rekla da ja ne trebam brinuti, jer ako ne bude autobusa ona me vodi svojoj kući. Ja sam se osigurao i ne moram u Dar! Uglavnom, poslije tri i pol sata dobivamo novu informaciju – autobus neće ni doći na stanicu, već ga moramo presresti na cesti izvan grada, kojom će proći!

Onda nas potrpaše u mali kombi i pravac na cestu da postavimo zasjedu famoznom Taqwa autobusu... Tu još pola sata čekanja i konačno se pojavljuje ogromni autobus. Dakle, moj Godot je stigao!

Osjećao sam se kao da sam se popeo na vrh Himalaja. I taman kad smo pomislili da je našim mukama kraj... Autobus koji smo tako željno čekali i dočekali je u stvari autobus na liniji Kampala – Dar es Salaam, koji prolazi kroz Kahamu, gdje mu se priključuju putnici iz Kigalija. Sve ok, ali je autobus do Kahame stigao – pun! A čeka nas petnaestak putnika. I što sad?

Organizacija radi svoj posao, svi iz autobusa van, pa ulazak po prioritetu. Prednost imaju putnici iz Kampale, zatim majke sa djecom (moja prijateljica Zambijka) i, naravno, muzungu (bijelac). Malo zbijanja, i mi smo sjeli. A ostali... Njih je čekalo sjedenje na koferima, torbama, raznim vrećama (kojih je prostor između sjedala bio pun), ili – stajanje. Za kratak put to bi možda i bilo prihvatljivo, ali, nas je čekala vožnja od šesnaest sati do Dar es Salaama... I, ne bune se ljudi, iako su imali regularne karte. Stajat će ili sjediti na tko zna čemu, oni nemaju izbora.

A autobus je, osim putnicima, bio pretrpan i raznim vrećama, gajbama, stvarima putnika, prostor između sjedala je bio pretrpan iznad visine glava onih koji su sjedili. Tako je svaki izlazak podrazumijevao doslovno puzanje preko svega i svačega do jedinih vrata na prednjoj strani autobusa. Ludilo!

Ali, nije mi smetalo, naprotiv. Htio sam avanturu pravog afričkog putovanja, i dobio sam je, u najboljem smislu. I smijao sam se puzeći preko vreća da dođem do svog mjesta, što je praćeno glasnim uzvicima odobravanja, pa i pljeskom. Ludi muzungu...

Uglavnom, uslijedila je šesnaestosatna, uglavnom noćna vožnja bespućima Tanzanije, kratka stajanja tijekom noći za toalet u prirodi, stajanje u mjestu Morogoro u kojem sam se pozdravio sa svojim novostečenim prijateljima koje je tu čekao drugi autobus za Lusaku, stajanje na nekoj benzinskoj pumpi u zoru u svrhu umivanja i pranja zubi, da uljuđeni stignemo u najveći grad Tanzanije (svi su povadili četkice za zube i češljeve, ja slijedio primjer), i na kraju, točno 29 sati poslije polaska iz Kigalija, dospjeli smo na autobusnu stanicu u Dar es Salaamu.

Potpuno nevjerojatno, ali, uz sve muke, čekanja, presjedanja i presretanja, točno na vrijeme! I, kratko i jasno, bilo je fantastično! Jesam se u nekim trenucima i živcirao, ali, na kraju, ovu putešestviju ne bih mijenjao ni za što. Toliko zanimljivih ljudi, nova poznanstva, puno smijeha i potpuno nevjerojatnih situacija, a sve začinjeno predivnim pejzažima Tanzanije.

A moje upoznavanje ove zemlje je tek počelo. U Dar es Salaamu se nisam zadržavao, to sam ostavio za put nazad, već sam požurio ravno u luku i na trajekt za Zanzibar. Priču o Zanzibaru počinjem od sutra...