Krenuo sam na putovanje autobusom od Kigalija do gotovo 1500 kilometara udaljenog Dar es Salaama autobusom. Tanzanijska autobusna kompanija Taqwa reklamira izravnu liniju, čiji put traje oko 29 sati kroz najljepše predjele Afrike.

Ja povjerovao, otišao, kupio povratnu kartu, koja košta oko 75 eura, u dogovoreno vrijeme se našao na autobusnoj stanici u Kigaliju. Bilo je tu još putnika, pored mene i jedan Nijemac, Ruanđani, Zambijci. Bili su tu i predstavnici firme Taqwa, napravili listu putnika, sa brojevima putovnica i ostalim podacima, sve je bilo spremno za daleki put. Samo Taqwa autobusa nije bilo. Umjesto njega mini bus druge kompanije. Onda su nam objasnili da će nas taj mini bus odvesti do grada Kahama u Tanzaniji, gdje ćemo prijeći u veliki autobus Taqwe dalje do Dar es Salaama. Hajde...

Uslijedilo je tri sata potpuno sumanute vožnje kroz Ruandu (ovaj put sam stvarno pomislio da nećemo živi stići), i stigosmo u mjesto Rusumo, na granici Ruande i Tanzanije. I tu se naš vozač pozdravio s nama, rekavši da granicu trebamo prijeći pješice i da nas na tanzanijskoj strani čeka drugi autobus s kojim nastavljamo put. Sad više nema izbora...

Uslijedila je duga šetnja (između dvije granične kontrole je više od kilometra), koju je uljepšao mali ali prelijep vodopad na rijeci Rusumo, koja predstavlja granicu dvije države. Kratka procedura, plaćena tanzanijska viza u iznosu od 50 dolara i eto nas u Tanzaniji.

A tu nas je čekao novi predstavnik Taqwe, koji nam je rekao da naš autobus samo što nije. Naravno, njegovih 'dvadeset minuta' se pretvorilo u sat i dvadeset minuta, ali to je bila prilika za upoznavanje sa suputnicima. Nijemac putuje već tri tjedna istočnom Afrikom, Uganda, Ruanda, sada Tanzanija, zaputio se u grad Mwanza, na obalama Viktorijinog jezera. Mladim ruandskim studentima tridesetosatni put do Dar es Salaama je samo jedna etapa, jer dalje nastavljaju put za Zambiju, kao i Zambijka sa preslatkom dvogodišnjom kćerkicom Grace. Oni će putovati ukupno četiri dana, ja sam izgleda još i dobro prošao...

Konačno je stigao i autobus. I, naravno, opet ne famozni Taqwa, već novi minibus. S njim ćemo, kažu, do Kahame, ima oko 300 kilometara, četiri sata vožnje, pa onda prelazimo u Taqwa autobus. Više ne vjerujem u bajke, ali, sada je lakše, imamo ekipu.

U minibusu (koji je, za Afriku nadrealno, imao i TV i klimu) razmjenjujemo sendviče i keks, pričamo o tome tko će što vidjeti u Daru, Mwanzi, Lusaki. I usput udaramo glavom u strop minibusa, jer je vožnja kao na rodeu, zbog lošeg puta (ispostavit će se da je to jedina loša dionica na cijelom putu, inače su ceste u Tanzaniji odlične!).

I, poslije točno četiri sata stižemo u famoznu Kahamu. Rekli četiri sata vožnje, i bilo je četiri sata. Prva istina Taqwe... Idemo dalje...