Gooool!!! Završeno je Svjetsko nogometno prvenstvo. A ja sam ga prvi put pratio u Africi. Pisao sam vam ranije da Ruanda nije neka sportska nacija, nogometna reprezentacija im je daleko od odlaska na svjetsko prvenstvo. Ali, ako već ne znaju igrati nogomet, u praćenju svjetskog prvenstva barem su na nivou Hrvatske, mislim čak i bolji.

Naime, aktualno svjetsko prvenstvo u Ruandi se nevjerojatno pomno pratilo, daleko iznad svih mojih očekivanja. Proteklih dana gdje god dođem, u koji god lokal gdje ima televizor, gleda se isključivo nogomet. I ispred televizora deseci ljudi, uglavnom muškarci, ali ima i žena, djece, baba. Nogomet gledaju svi!

I ljudi stvarno prate, znaju igrače, sve rezultate, prognoziraju, vesele se i razočaravaju. Čak i seoski lokali na improviziranim tablama kredom ispisuju koje će se utakmice te večeri gledati (ili slušati, tamo gdje nema televizora), kafići i domovi kulture printaju i lijepe letke sa najavama utakmica, vidio sam i da se u obližnjoj Gitarami ljudi masovno klade na rezultate.

A poseban fenomen su radio-aparati i mobilni telefoni. Naime, većina ljudi nema televizor, te su pratili radio-prijenose utakmice. I sa svih strana se ovih dana mogu čuti 'ludi' ruandski radio komentatori (slični onim južnoameričkim). Slušao sam ih i ja vozeći se autobusima ovih dana. I, kako strastveno komentiraju, pomislio sam da je na svakoj utakmici rezultat 16:12, ili nešto slično.

Poslije sam isto doživio gledajući utakmice sa raznim Ruanđanima. Naime, kada igrač priđe protivničkom golu na jedno trideset metara, ljudi počnu vikati „Gooool'“! I tako svaki puta, sto puta tijekom jedne utakmice.

Inače, i ruandska nacionalna televizija je vrlo profesionalno ispratila svjetsko prvenstvo. Prenosili su sve utakmice, prije i poslije svake utakmice, kao i u poluvremenima, išla je specijalna emisija sa stručnim komentatorima u studiju, prijenosi na satelitskom kanalu su nuđeni sa komentarom na engleskom, francuskom i lokalnom jeziku, pa možete izabrati.

Inače, Ruanđani su korektni navijači. Prije svega vole nogomet, onda i navijaju, ali nema pretjerane ostrašćenosti. Ovdje se prije svega voli igra, dobre utakmice, golovi, i to mi se posebno svidjelo.

Naravno, postoji nekakav 'lokal patriotizam', tako da su prije svega podržavali afričke reprezentacije (iako nijedna ne dolazi iz ovog dijela Afrike), a onda je vidljiva podrška 'malima' u odnosu na 'velike', i siromašnima u odnosu na bogate. Tako su u utakmici Brazila i Čilea sva srca u Ruandi bila na strani Čilea, a ozbiljno se tugovalo kad je Meksiko izgubio od Nizozemske.

Nogomet je zaista globalni fenomen! Tridesetdvije zemlje na svjetskom prvenstvu, niti jedna u krugu od nekoliko tisuća kilometara od Ruande. Ali, to Ruanđanima ne smeta. Ovdje se voli igra i nadmetanje. I posebno je važno što je upravo nogomet učinio da ljudi bar nakratko zaborave na sve svoje probleme. Šteta što Svjetsko prvenstvo ne traje duže...