Kao što rekoh, zatvor u Gitarami je zloglasan. Po svim izborima je ili najgori, ili među dva – tri najgora zatvora na planetu. Isto je u svojoj studiji potvrdio i Crveni križ. Prema njihovom izvještaju, uvjeti u zatvoru su nedostojni ljudskih bića.

Navodno je problem u prevelikom broju zatvorenika u odnosu na kapacitete zatvora, nedostatku bilo kakvih, pa i najosnovnijih sanitarnih uvjeta, očajnoj hrani... Kaže se da slika iz zatvora u Gitarami sliči na prizor iz samoga pakla! Na površini veličine polovice nogometnog igrališta (5.000 kvadratnih metara) trenutno je smješteno preko 7.000 zatvorenika! Svaki zatvorenik ima u prosjeku oko pola kvadrata prostora...

Inače, predviđeni kapacitet zatvora je 400 zatvorenika. Kreveti su misaona imenica, spava se – stojeći. I to stojeći u vodi, mokraći i fekalijama, jer se nužda obavlja u istom prostoru. Zbog toga su nevjerojatno česte gangrene, te amputacije prstiju, stopala, ili cijelih nogu kod zatvorenika. U zatvorskoj bolnici je tek 25 kreveta, jedan doktor i u njoj vlada dizenterija... To kažu UN, Crveni križ, Liječnici bez granica. Kažu u svojim izvještajima i da bi bilo ozbiljne međunarodne pobune da u Europi stoka živi u takvim uvjetima...

Da li je to tako, i zašto, ne znam. Ono što ja znam je potpuno suprotna slika. Naime, zatvor je jedna od najljepših građevina u Gitarami! Ni slično sivim zgradurinama kod nas. Zatvor je jedan kompleks prizemnih zgrada na ulazu u Gitaramu iz pravca Kigalija. I smješten je u velikom i lijepo uređenom parku. Čak i zid oko zatvora, ograde i rešetke, nisu toliko upadljivi, neke vile su ovdje puno vidljivije zaštićene. Lijep je i ulaz, sav u zelenilu, tko ne zna nikad ne bi ni pretpostavio da je u pitanju zatvor. Jedino natpis na ulazu govori o čemu se radi.

Viđam i stanare zloglasnog zatvora u Gitarami skoro svaki dan. Oni uz život iza rešetaka, kao dio kazne imaju i neku vrstu društveno korisnog rada. I već nekoliko mjeseci svakodnevno izvode radove na uređenju prometnica u Gitarami. Svi obučeni u jednake jednostavne narančaste kombinezone, uopće ne izgledaju neuhranjeno, čak su i dobro raspoloženi. Kad prođem pored njih nasmiju se, razmjenimo pokoju riječ, neki traže i cigaretu. Naravno, sve se odvija pod budnim okom vojnika (ne čuva ih policija, već vojska) sa kalašnjikovima 'na gotovs'.

Čuo sam da dobar dio zatvorenika u zatvoru u Gitarami čine akteri neviđenog genocida od prije dvadeset godina, među njima i oni monstrumi kojima su ruke krvave onoliko koliko su dugačke. Ne znam je li to tako i ne zanima me, politikom se ne želim baviti. Jedino što znam je da, kad prođem pored njih, uredno im se javim, oni mi uredno odgovore, nasmiješe se, razmjenimo pozdrave. Bili monstrumi ili ne, siguran sam da ne zaslužuju uvjete koje opisuju međunarodne organizacije. To ne zaslužuje niti jedno ljudsko biće.

Eto, to je najveća znamenitost 'moje' Gitarame. Dok se Butare ponosi studentima, a Ruhengeri turistima, Gitarama ima svoje zatvorenike. Ali, drugačije svijet ne bi ni čuo za Gitaramu. Kada u Google ukucate 'Gitarama', odmah dobijete linkove za gomilu stranica koje govore isključivo o Gitarama prison. I loša reklama je reklama...

Samo, slike na tim stranicama nemojte gledati. Previše je za normalan želudac...