Dakle, došao sam na par dana na odmor u Gisenyi, top ljetovalište Ruande i u šetnji se našao u susjednom Kongu, u gradu Goma.

Apsurd je da najljepše fotografije Gome možete napraviti iz Ruande. Naime, sa plaže u Gisenyiju se pruža lijep pogled na par stotina metara udaljenu Gomu, odnosno na onaj dio Gome na obali jezera. I odatle izgleda baš lijepo, kao neki gradovi na Mediteranu. Ali, kad stigneš u Gomu...

Ako sam ranije konstatirao da je Ruanda, kao i ostale afričke države, zaustavljena u vremenu prije jednog desetljeća, Goma i Kongo, očito nisu. Ovdje vrijeme itekako teče. Ali unatrag!

Potpuno nevjerojatna slika! Goma izgleda kao grad koji krupnim koracima gazi iz 20. u 19. stoljeće. Tamo gdje su nekada bile kuće danas su šatori i straćare u kojima ljudi žive. Tamo gdje su bili klubovi i kafići danas je ruina u koju nitko ne zalazi. Tamo gdje je nekada na ulicama bio asfalt danas su samo jadni ostaci i najsuroviji makadam.

Čuo sam da je Goma nekad bila poznato ljetovalište, lijep i sređen mondenski grad poznat prije svega po svom noćnom životu. Na jezeru se nalazilo more klubova, kafića, restorana, hotela, kockarnica... Dolazili su tu bogati žitelji Konga, ali i Ruanđani, Uganđani, pa i Europljani, željni dobrog provoda. Predivno jezero, dobri hoteli, aerodrom praktički u centru grada. Ali, nekad bilo...

Danas ta ista Goma izgleda kao davno zaboravljene kulise nekog horor filma. Sve je crno. I figurativno, ali i doslovno. Kuće, ulice, ali i srca. A što je Gomu učinilo tako nesretnom? Dva su razloga.

Prvi je rat. Goma je na granici sa Ruandom i Ugandom, a ta tromeđa je već posljednjih dvadesetak godina jedno od najnestabilnijih područja na planetu. Upravo tu je 1996. počeo Prvi Kongo rat (sudjelovalo devet država, nazvan i 'Afrički svjetski rat'), zatim dvije godine kasnije i Drugi Kongo rat, a i danas se vojske tri države povremeno sukobljavaju na tom području. Ali ne samo vojske. Na području oko Gome danas hara na desetke raznih 'pobunjeničkih grupa', neke čine Kongoanci, neke Ruanđani, neke Uganđani. I svi se bore jedni protiv drugih, protiv regularnih vojski... Jednostavno, u istočnom Kongu, a posebno oko Gome, se ne zna ni tko pije ni tko plaća.

Samoproglašene i samoformirane vojske upadaju u sela, ubijaju ljude, otimaju djecu, potpuni kaos. I eto, to traje već skoro dva desetljeća. I to je iz Gome otjeralo sve turiste, grad ostavilo bez prihoda, bez perspektive, ljude bez nade.

Drugi razlog je priroda. A ona je, iako je upravo u blizini Gome možda i najljepša u Africi, prema gradu bila posebno surova. Goma je dobila šamar prirode od kojeg se ni danas ne uspijeva oporaviti. O čemu se točno radi, i tko je taj div koji je pregazio Gomu, ali joj i danas prijeti, pišem vam sutra.