Neobična i sudbinska granica između Gisenyija i Gome |
Gisenyi je, kako sam vam pisao, simpatičan i lijep turistički gradić. I ima sve što i drugi takvi gradovi – i dobre hotele, i lijepe kuće, i uređene plaže, i šetalište pored obale. Ali ima i jednu specifičnost, koju ima malo mjesta na svijetu. Naime, Gisenyi usred svega toga ima granični prijelaz! I on se nalazi na ulici uz obalu. Šetate tako pored jezera, plaže, hotela, restorana, i u jednom trenutku – rampa. Stigli ste na granični prijelaz sa Demokratskom Republikom Kongo. Tek tako, usred grada, u glavnoj ulici! To još nigdje nisam vidio. Netko tko se zamisli u šetnji, mogao bi i ušetati u Kongo, da nema službanika sa obje strane. I taj granični prijelaz je jedan od najneobičnijih, ali i najfatalnijih na planetu. Sa druge strane granice je grad Goma u DR Kongu. Praktički jedan grad podijeljen rampom. U petnaestak minuta šetnje možete biti u centru dva grada dvije različite države. Stvarno neobično! Ali, taj isti granični prijelaz se, uz bezazlene šetnje mještana i turista sa jedne na drugu stranu, nagledao i nekih od najvećih planetarnih egzodusa u posljednjih nekoliko desetljeća. Naime, u srpnju godine 1994., na kraju genocida u Ruandi, granicu je, bježeći od osvete, prešlo preko milijun ljudi! Samo tijekom 12.7. i 13.7. te godine, granični prijelaz između Gisenyija i Gome prelazilo je oko 12.000 ljudi na sat, ili oko 500.000 ljudi za samo dva dana! Rijeka ljudi je tražila spas bijegom iz Ruande u susjedni Kongo. Ruanda je 'uzvratila uslugu' sedam i pol godina kasnije, kada su, u siječnju 2002. godine, stotine tisuća stanovnika Gome prešle isti granični prijelaz u jednom danu i pobjegle u Ruandu, bježeći od prirodne nepogode o kojoj će tek biti riječi. Dakle, granica između Gisenyija i Gome je neobična, ali i sudbinska. Upravo taj obični ograđeni komad ulice je milijunima ljudi u prošlosti značio spas i goli život. Danas je taj granični prijelaz sličan bilo kojem drugom na planetu. Rampe, zastave, obavijesti da ste u jednoj ili drugoj državi. Ali se i danas, barem kad ste turist, teško prelazi. Samo, kakav bih ja bio avanturist da nisam iskoristio priliku i prešao u Kongo? O tome u sljedećim danima... |
Kupnjom knjiga pomažete naše projekte u Centru Otac Vjeko!
Organizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam žele pomoći. Naručite knjige, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua uz našu pomoć nauče mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost.Kako do knjiga?