Poslije zanimljivog i napornog puta od Gitarame, stigoh u Gisenyi. A Gisenyi (novo ime mu je Rubavu) je gradić na krajnjem sjeverozapadu Ruande, doslovno na granci sa DR Kongom i nedaleko od granice sa Ugandom, dakle, na tromeđi ove tri države.

Prema popisu, ima oko 50.000 stanovnika, poznat je po tome što se u njemu nalazi jedina pivovara u Ruandi (proizvodi piva Primus, Mutzig, Amstel, ranije prema licenci i Guinness, i Coca-Colu), ali prije svega po tome što je top ljetovalište Ruande, posebno za bogate Ruanđane. Nije ni čudo, jer leži na obalama jezera Kivu (o kojem sam ranije detaljno pisao), ima tri velike i lijepe gradske plaže, puno tropskog raslinja, okružen je impresivnim planinama koje daju lijepu i ugodnu klimu.

Naravno, ljepotu Gisenyija su prepoznali razni. Prvo hotelijeri. Tako su u Gisenyiju stotine hotela. Od onih najjeftinijih rupa, preko onih prosječnih, pa do Serena Gisenyi, koji nudi sve pogodnosti hotela sa pet zvjezdica, za oko 160 eura po danu.

Ja sam se odlučio za prosječan hotel i dobio pogled na stotinjak metara udaljeno jezero, čistu i urednu sobu, sa čistom kupaonom, toplom vodom, satelitskom televizijom, internetom, solidan doručak i vrlo ljubazno i susretljivo osoblje, sve za oko 150 kuna po danu, što ipak i nije skupo. Dakle, svatko može naći nešto prikladno svom džepu u Gisenyiju.

Inače, sam grad je nekako 'podijeljen'. Centar grada, autobusna stanica, pošta, banke, shopping mall u izgradnji, dosta su udaljeni od jezera, barem kilometar. I tu se odvija običan život lokalnog stanovništva. A bliže obalama i plažama su hoteli (oni najbolji su na samoj plaži). I vile. Dakle, oni drugi koji su prepoznali ljepote Gisenyija i jezera Kivu, ruandska elita.

I ima mnogo preljepih, superluksuznih kuća, u dvorištima bazeni, najnoviji i najbolji džipovi, tu su i čuvari, vrtlari... Dakle, Beverly Hills na obalama Kivua. Samo, jedna stvar kvari savršenu sliku. Svaka takva kuća je opasana visokim ogradama, zidovima i bodljikavom žicom. Ne znam kako je u tim privatnim, luksuznim 'zatvorima', ali, meni je i moj hotel bio super, ne bih se mijenjao za pogled kroz bodljikavu žicu.

Eto, to je Gisenyi. Turističko mjestašce na prelijepoj obali prelijepog jezera. Ali, uz sve granice koje su u Gisenyiju, a o kojima će biti priče, tu je i ona neslužbena. Gore u brdu je običan, siromašan svijet. A dolje, na obali i plaži, bogati muzungu (bijeli) turisti, i prebogati ruandski establišment. A razmaka dovoljno da se ne dodiruju...

Bio sam i ranije na obalama jezera Kivu, u gradu Kibuye. I iskreno, uz sav glamur Gisenyija, moram reći da mi se Kibuye više svidio. Nekako je lijep, a običan, sa manje šminke. Prirodniji. Gisenyi i Kibuye su nešto kao Dubrovnik i Zadar kod nas. Jedan je Dubrovnik, ali mi je Zadar draži. Možda je pogled sa zidina savršen, ali Zadar čine ljudi.

O Gisenyiju, i čudu Gisenyija sutra...