Nastavljam sa crticama iz Ruande, i još ću se jednom osvrnuti na ruandski vozni park. Dakle, pisao sam vam da su ceste u Ruandi sasvim dobre, čak bih rekao i odlične, imajući u vidu ostatak Afrike.

Ali, što se i kako vozi po tim dobrim cestama? Najkraće rečeno, u presiromašnoj Ruandi po dobrim cestama se voze dobri automobili. Spominjao sam da je prva specifičnost i različitost u odnosu na nas, izbor automobila. Ovde dominiraju SUV automobili, narodski rečeno džipovi. Dva od tri automobila, ili i više od toga, su džipovi. Čak su i sanitetska vozila –  džipovi.

Razumljivo, ruralna zemlja, lokalne seoske ceste loše i treba savladati sve prepreke brdovite Ruande. A ti džipovi koji se voze su, najblaže rečeno, jako dobri. Naravno, dominira omiljeni nacionalni i afrički proizvođač Toyota, te se na cestama najčešće vide Toyota RAV4 i, posebno, Toyota Land Cruiser. Ima ih 'koliko hoćeš', ima onih koji su prevalili dva desetljeća, ali i zaista je puno primjeraka najnovijeg modela, sa punom opremom, kožnim sjedalima, klimom, navigacijom...

Osim Toyote, na cestama, a posebno u Kigaliju, možete vidjeti i druge prominentne modele, kao što su Landrover, Mercedes G klase, američki Hammer. Skoro kao na sajmu automobila! Ni siromašnije zemlje, ni respektabilnijeg voznog parka. Pa kako? Odgovor je vrlo jednostavan. U Ruandi su socijalne razlike nevjerojatne. Zemlja je podijeljena na manjinu ultra bogatih i armiju beskrajno siromašnih i gladnih.

I, naravno, ti siromašni nemaju ni za hranu, a ne za automobil. A ovih malo bogatih ne mora razmišljati koji si automobil može priuštiti. Nema ovdje srednje klase, rijetko ćete, kao kod nas, vidjeti neki automobil star dvadesetak godina koji se jedva vuče po cesti. Takve kod nas voze srednjoškolski profesori, a ovdje profesor nema ni za bicikl...

Dakle, u Ruandi je malo automobila, skoro nitko to ne može kupiti. Ali, oni koji mogu, kupuju automobile i od 100.000 dolara 'iz lijevog džepa'. Lijepo izgleda sve to na cesti, super automobili, ali... Dok 99 posto ljudi u kućama nema struju, vodu, ni hranu, onaj jedan posto ima masažere u sjedalima, da im bude ugodno dok voze.

Očigledno, prva smrtno stradala žrtva u Ruandi je pravda... U sljedećim brojevima piše, vam o tome kako se vozi, kako se kontrolira promet i o nekim fetišima vozača u Ruandi.