Gdje god sam putovao, uvijek sam volio, ukoliko je vrijeme dozvoljavalo, svratiti na lokalnu tržnicu. To je centar svakoga grada, mjesto gdje možete vidjeti, čuti i osjetiti kako se u jednoj zemlji ili jednom gradu živi.

Ispričao sam vam ranije priču o seoskoj tržnici u Kivumuu, paradi koječega, a sada par riječi o tržnici u obližnjoj Gitarami. Za razliku od sela, Gitarama je ipak grad sa stotinjak tisuća stanovnika, pa u skladu s tim ima i pravu, a ne improviziranu tržnicu. Inače, tržni dani su srijeda i subota, tada je najviše prodavača i kupaca, ali tržnica je otvorena i ostalim danima. Nalazi se u samom centru Gitarame, ograđena visokim zidom i dijelom natkrivena i, za razliku od seoske tržnice, mnogo više sliči na one europske.

Prodavači imaju i tezge i vage i papirnate vrećice za pakiranje, ali i manje-više fiksne cijene, oko kojih se može pregovarati, ali ne toliko koliko u selu. A, na tržnici se prodaje doslovno sve – 'od igle do lokomotive'. I zna se red. U jednom dijelu prehrambeni proizvodi. A tu ima svega. Dominiraju banane i igitoke (banane za kuhanje), marakuja, papaja, mango, ananas, japanske šljive, ali se mogu naći i vrlo dobre jabuke i lubenice. Također i rajčica, paprike, luk, grah, grašak, patlidžan, ali i krastavci i tikvice, koji su ovdje jako rijetki. Dakle, od voća i povrća praktički sve.

A uz voće i povrće prodaju se i brašno, oburo (brašno od kasave), šećer, sušena minijaturna riba. Poseban dio je odvojen za meso, nešto kao na našim tržnicama (samo bez ikakvih rashladnih uređaja, niti uvjeta za čuvanje mesa), u kojem vrijedni mesari mačetama kasape krave, svinje i kokoške. Svega ima od hrane na tržnici u Gitarami. Tko ima dovoljno novaca, može naći praktički sve što i u Europi.

A tamo gdje završava dio sa hranom, počinje dio tržnice sa – praktički svime. Prvo ide sve za higijenu i kozmetiku (toalet papir, sapuni, šamponi, dezodoransi, parfemi...), onda sve za odijevanje. I može se kupiti doslovno sve! Od donjeg rublja, preko majica, košulja i hlača, sve do 'fancy' odijela. Naravno, nezaobilazna je i obuća, a ponuda je ogromna. Od plastičnih papuča, preko svih mogućih vrsta tenisica, pa do elegantnih muških i ženskih 'kožnih' cipela. Tu su i 'starke' i Adidas, Nike, Lacoste, Pierre Cardin, Armani... Trebam li spominjati da se radi o kineskim kopijama, i to onim najlošijim...

Uz 'gotovu garderobu', veliki je i izbor platna, prepoznatljivih afričkih boja i dezena, od kojih se može sašiti garderoba. A gdje su platna, tu su i – krojači. Odnosno, na tržnici u Gitarami, krojačice. Jedno dvadesetak mašina za šivanje stoji usred tržnice, za mašinama vrijedne žene, koje vam na licu mjesta od kupljenog platna mogu sašiti bluzu ili suknju, ili prepraviti nešto. Ni tu se ponuda ne završava. Dalje se nizaju tezge sa koferima, putnim torbama, raznim vrećama, slijede ih one sa mobilnim telefonima i raznim elektronskim aparatima... Nema što nema na tržnici u Gitarami!

Gitarama je, kao što smo ranije pisali, pravo lice Ruande. Čista, ali pomalo ružna, kaotična. I siromašna. Za razliku od lijepog Butarea, i još ljepšeg Kigalija, Gitarama je pravi reprezent ove siromašne zemlje. I, za razliku od Kigalija, Gitarama nema velike tržne centre i shopping mallove u koje se hrli u kupovinu. Ali, ima svoju tržnicu. A ona je za mene ljepša, čistija, živopisnija i iskrenija od UTC shopping malla ili Grand Pension Plaze u Kigaliju.

Jednom je jedan glumac, na pitanje gdje izlazi, odgovorio: „Lijepo se obučem, sredim, stavim sunčane naočale i odem na tržnicu“. Tako i ja. Volim ta mjesta. Ona na koja dolaze obični, jednostavni ljudi. Gdje možeš osjetiti duh i dah života. Od skoro, i tržnica u Gitarami mi je jedna od dražih...