U Hrvatskoj i Ruandi skoro sve stvari su različite. Međutim, postoji i jedna koja je gotovo ista u obje države. Banke. Putujući po svijetu, shvatio sam da su banke i bankari svugdje isti. Bilo da je zemlja bogata kao Švicarska ili Ujedinjeni Arapski Emirati, siromašna kao Hrvatska, ili nestvarno siromašna kao Ruanda. Svugdje su banke i bankari lijepi, nasmijani, ušminkani, i – gramzivi. Ni Ruanda nije izuzetak.

Za razliku od svega ostalog u ovoj nesretnoj i siromašnoj zemlji, izgleda da bankarski sektor funkcionira. Primijetio sam da ima dosta različitih brendova, kao što su Bank of Kigali, BPR, GT Bank KBC Bank... Neke od njih su u vlasništvu države, neke su dio velikih bankarskih korporacija sa sjedištem u velikim državama, poput Nigerije ili Južnoafričke republike, a neke sa sjedištem u Belgiji. I, za razliku od tržnice, trgovine ili ulice, kad uđete u banku sve je isto kao u Europi. Ekspoziture su moderne, čiste i sređene, moderni šalteri, uzimanje elektronskih brojeva u redu za čekanje, 'diskrecijski dio' pred blagajnama i bankomatima. A zaposleni, kao i kod nas, prikladno uniformirani, lijepi i nasmijani.

Kada uđeš u banku kao da si odjednom, sa prašnjave i bučne afričke ulice ušao u suvremenu Europu. Banke se ovdje i oglašavaju, u gradovima vas billboardi pozivaju da svratite upravo u 'tu i tu' banku, i postanete klijent, u samim ekspoziturama su tu roll-up plakati i banneri koji objašnjavaju kako podići kredit, zašto trebate koristiti elektronsko bankarstvo....

Lijepo i moderno, nema što. Ali, banke su ovdje i u još nečemu slične onim našima. Bogate se na račun nesreće i siromaštva, zagorčavaju život onima koji najmanje imaju. Naime, u sklopu 'modernizacije zemlje', u prethodnih nekoliko godina, u sela i manja mjesta počele su se uvoditi struja i voda, druga infrastruktura. A ako poželiš biti makar malo dio suvremene civilizacije, da sebi i svojoj djeci omogućiš svjetlo žarulje, možda i TV, kako to izvesti? Jedina opcija je bila – uzeti kredit. A ljudi siromašni, prihodi neizvjesni, računi visoki, a bankarske kamate ogromne...

Tako sam saznao da je puno ljudi u selu bilo prinuđeno prodati zemlju, jedino što imaju i od čega žive, da bi mogli platiti rate banci. Također, danas država propisuje određene tipove nacrta pri gradnji kuća, tjera stanovnike da stare i porozne krovove na postojećim kućama zamijene limenim, sve da bi država izgledala ljepše. A što ćeš ako za to nemaš novaca? Ništa, idi u banku, uzmi novac na kredit, napravi krov i useli se u dugogodišnje dužničko ropstvo...

Jako su siromašni Ruanđani, ali su i pošteni. I danas će dobar dio njih ostati bez ijednog jedinog obroka, prodavat će i zemlju koja ih hrani, samo da namire novac za ratu banci, zato što su uveli struju ili popravili krov. A u isto vrijeme, u nekoj poslovnici banke, klima sija na sve strane... Eto, u makar jednoj stvari su Ruanda i Hrvatska iste...