Evo i jedne dobre stvari u Ruandi! Uz gomilu muka i problema, evo i nečega zdravog u takvom okruženju. I to doslovno. Zdrava je hrana u Ruandi. Apsurd, ali eto. U zemlji u kojoj većina stanovnika nema što jesti i obitelji nemaju dovoljno hrane, ono što se jede je zdravo i prirodno. Naime, sreća u velikoj nesreći Ruande je činjenica da su ovdje razvoj, pa u okviru toga i poljoprivreda i proizvodnja hrane, ostali na razini Europe s početka prošloga stoljeća.

Dakle, ovdje ne samo da nema umjetne GMO hrane, ovdje nema ni onog najosnovnijeg. Nema traktora i drugih strojeva, nema navodnjavanja, plastenika, umjetnog gnojiva, bilo čega što čini razvijenu poljoprivredu. Ovdje je vrijeme stalo prije sto godina. Znači, komadić zemlje, motika i srp, gledanje u nebo i nadanje kiši i to je sve. Pa koliko Bog da...

Zanimljivo je to sve vidjeti kada dođeš iz Europe. Osjećaš se kao da si izašao iz vremeplova i upao u neko prošlo vrijeme. Naravno, ta zainteresiranost prijeđe u mučninu kada shvatiš da upravo zbog toga ovdje nema dovoljno hrane i da su ljudi gladni zbog toga. Nedostatak suvremenih sredstava drastično smanjuje prinose, zemlja je prenaseljena i na taj način je jednostavno nemoguće proizvesti dovoljno hrane za sve.

Međutim, ono malo hrane koja se proizvede u Ruandi je prava, prirodna hrana! Ona koje se s nostalgijom prisjećaju stariji kod nas, kada kažu kako je sve ranije bilo zdravije i bolje. I stvarno, ovdje je rajčica veličine oraha, ali ima onu pravu boju i onaj pravi miris rajčice. Kupus, luk, paprike, sve ostalo povrće, malo i nikakvo na izgled, ali znaš što jedeš. Priroda u tanjuru, a ne hrana iz plastenika i iz supermarketa, koja izgleda kao nacrtana, ali nema okus. Meso je tvrđe i žilavije, treba se 'boriti' s njim, ali, to je pravo meso. Ovdje životinje nisu vidjele umjetnu hranu. Samo, mi smo taj okus u Europi zaboravili...

Kako je sva hrana u Ruandi zdrava, takav je i ruandski fast food. Naime, za razliku od onog 'smeća' koje se prodaje po Europi i pogotovo Sjevernoj Americi, za razliku od 'plastičnih' hamburgera, hrane prepune aditiva i umjetnih boja, ovde je i fast food 'real deal'. Spominjao sam ranije da se tipični ruandski fast food zove brošeti. U pitanju je praktički isto ono što se kod nas zove ražnjići. Dakle, nekoliko kockica mesa nabodenih na dugački štapić i ispečenih na grilu. I, mogu vam reći, odlična hrana!

To je ovdje uobičajeno jelo kad se jede van kuće i može se naći doslovno svugdje, od prljavih i sumnjivih štandova do najekskluzivnijih restorana. I, naravno, probao sam brošete na raznim mjestima. O tome gdje su kakvi, pišem sutra.