Već dugo, vjerojatno posljednjih petnaestak godina, slušam, među ostalim, i glazbu koja dolazi iz Afrike. I ima tu vrlo zanimljivih stvari. Na kraju, od nedavno i živim u Africi. Ali ne u 'glazbenoj Africi'...

Naime, većina šire poznatijih izvođača dolazi iz zapadne Afrike, iz zemalja kao što su Senegal, Mali, Mauritanija ili Nigerija. Moji favoriti su Malijci, Rokia Traore i, prije svih, veliki i već pokojni Ali Farka Toure. Izvanredna glazba, pronađite i preslušajte, nećete se pokajati!

Za razliku od glazbom prebogate zapadne Afrike, u istočnoj Africi i nema toliko toga.  Od ranije sam znao za Geoffreya Oryemu iz Ugande (surađivao je s Gibonnijem), te za Kenijca Ayuba Ogadu, čiji album Kothbiro je remek djelo. A otkad sam stigao u Ruandu, nisam otkrio ništa novo...

Ruanda i nema neku tradicionalnu glazbu koja bi bila zanimljiva drugim dijelovima svijeta. Postoji tradicionalni žičani instrument koji se zove inanga, neki virtuozi koji sviraju na tome, preslušao sam neke snimke na You Tubeu, ali ništa posebno.

A osim toga, kada je glazba u pitanju, Ruanda je – bubanj! I ne samo Ruanda, već cijela istočna Afrika. Ovdje bubanj daje ritam životu. I sveprisutan je. I na slavljima i na tugovanjima, na feštama, utakmicama, misama, svadbenim veseljima... Ništa ovdje ne prolazi bez bubnja. Zagrmi bubanj, zazvone praporci, i eto manifestacije u Ruandi!

Bubanj ovdje nije samo instrument, to je filozofija života. I traje vijekovima. Još su ruandski kraljevi imali svoje, kraljevske bubnjeve, koji su označavali dolazak kraljevske povorke u neko mjesto. Od tada, pa do dana današnjeg, bubanj je ovde svetinja. I svi ovdje lupaju u bubanj. I djeca, i stariji, svi. Ali, samo muškarci! Bubanj je instrument za muškarce i to se ovdje zna. Nije to nikakva diskriminacija žena, to je jednostavno dio tradicije i kulture Ruande. Kao što je kod nas lopata u rukama muškaraca, tako su u Ruandi palice za bubanj. A Ruanđanima daj bubanj i palice i dobit ćeš – glazbu!

Naravno, nisu svi podjednako dobri. Postoje oni koji samo lupaju u bubanj, ali postoje i oni od čijeg ritma zastaje dah. Čuo sam da su bubnjari iz Burundija svjetski poznati. I čuo sam ih tijekom posjeta Burundiju. O njima, kao i o onome što se može čuti i slušati u današnjoj Ruandi, pišem vam sutra.