Afrika i Europa su zaista dva gotovo potpuno različita svijeta. Različita je geografija, klima, biljni i životinjski svijet, mirisi i boje, sve ono što okružuje. Različiti su i ljudi, njihov način života, navike, vrijednosni sistem, stavovi. Praktički sve.

A jedna od upadljivih stvari koje se razlikuju je i materijalno vrednovanje stvari. Najkraće rečeno, ono što je u Europi skupo i luksuz, ovdje je jeftino (barem iz naše perspektive) i obrnuto, ono što u Europi dobijete 'skoro džaba' ovdje je nevjerojatno skupo.

Razlika počinje već od cijena hrane. Tako sam ranije spominjao da je svježe meso, u usporedbi sa europskim cijenama zaista jeftino, svega oko 15 kuna, dok se najbolje meso može kupiti za četrdesetak kuna.

Nasuprot tome, one mesne prerađevine koje su u Europi jeftine, poput salama i hrenovki, ovdje su vrlo, vrlo skupe. Također, voće i povrće je jeftino, dok su, opet, prerađevine (prirodni sokovi, marmelade) puno skuplje nego u Hrvatskoj.

Sljedeći paradoks se sreće u restoranima. Rekao smo već da su cijene pristupačne, u gotovo svim restoranima. Ali, kada pogledate jelovnik, ostanete začuđeni. Naime, ovde je pizza, koja u Europi važi za najjeftiniju hranu, najskuplja stavka u jelovniku. Tako je u svim restoranima i svuda ćete naći da je pizza skuplja od najboljeg bifteka. Začuđujuće, ali istinito. Također sam spominjao i kako su cigarete jeftine, od četiri kune za najjeftinije do svega osam kuna za najskuplji Dunhill. Zato je najobičniji plastični upaljač čak oko 12 kuna i nije ga uopće lako naći...

Nije 'cjenovna inverzija' nazočna samo u marketima. Jedan od primjera je i transport. A tu je Ruanda stvarno jeftina! Sat vožnje autobusom od Gitarame do Kigalija košta svega sedam kuna, do skoro 100 kilometara udaljenog Butarea se stiže za petnaest kuna, a moto taksi će vas voziti sa kraja na kraj Kigalija za samo tri do četiri kune.

S druge strane, cijene automobila, pogtovo polovnih, su nevjerojatno visoke. Tako znam momka koji je malu Toyotu staru gotovo dvadeset godina platio 4000 eura! I nije je preplatio, to je realna cijena u Ruandi. Za onaj automobil koji se u Europi može kupiti za par stotina eura, ili čak i manje od toga.

Slične nelogičnosti u uporedbi sa Europom sreću se i u gradnji. Primjerice, u Ruandi se prilikom gradnje kuća i drugih objekata puno koristi prirodni kamen, koji je u Europi gotovo zaboravljen, zbog vrlo visoke cijene. A ovdje je jeftin, čak jeftiniji od cementa. Također, ovdje su objekti (recimo škole) opremljene namještajem od punog drveta, koji je u Europi veoma, veoma skup. A, ovdje je drvo jeftino, tako da je to najjeftinija varijanta. U stvari, čak je jeftinije nego kupovati plastične stolove i stolice.

Ali, da se ne pomisli kako je stanovanje jeftino, struja i voda su neusporedivo skuplje nego u Hrvatskoj, i čak i za boljestojeće Ruanđane predstavljaju ultimativni luksuz. Garderoba je jeftina, prosječne majice koštaju pet do deset eura, a dobre cipele se u trgovini Bata u Kigaliju mogu naći za oko 40 eura.

Ali su zato cijene štednjaka, hladnjaka ili klima uređaja barem 50 posto veće nego u Hrvatskoj, neke čak i dvostruko. Zanimljivo je sa cijenama u Ruandi. Međutim, pri svemu ovome treba imati u vidu da većina stanovnika Ruande radi za oko pet kuna dnevno! I njima su i one cijene koje su iz naše perspektive niske, vrlo, vrlo visoke, a većina stvari potpuno nedostupna.

Tako obični Ruanđanin treba teško raditi cijeli dan za kutiju najjeftinijih cigareta, dva cijela dana za, za naše prilike prejeftini, odlazak do Kigalija i nazad, tri dana za kilogram mesa, a za, recimo, avionsku kartu do obližnjeg Nairobija, i više od godinu dana...