Dakle, upoznajem vas sa Ruandom, načinom života ovdje, svim lijepim stvarima i mukama ove male i lijepe zemlje. Ali, obećao sam vam i upoznavanje s istočnom Afrikom, a trademark za to su Kenija i Tanzanija, dvije najpoznatije zemlje, te njihovi najveći gradovi, Nairobi i Dar es Salaam. Želim vidjeti te gradove i prenijeti vam dojmove, da saznate kako se živi u afričkim metropolama. Ali, organizacija i sam odlazak tamo nisu laki. A što su prepreke?

Prva prepreka je transport. Naime, ruandski avio-prijevoznik RwandAir ima svakodnevne direktne letove i do Nairobija i do Dar es Salaama, i to je najlakši način. Ali su karte prilično skupe, gotovo 500 dolara za let trunku duži od sata. Previše! U odnosu na cijene low-cost kompanija, pa i onih velikih, po Europi, ovo mi djeluje kao obična pljačka.

Drugi način je kopneni prevoz. I rekli smo da Ruanda nema željeznicu, dakle, ostaje samo autobusni prijevoz. A autobusa ima. Ili 'ima'... Direktnih linija iz Kigalija za Nairobi ima. Vozi nekoliko prijevoznika, put dug oko 1.100 kilometara vodi preko Ugande i povratna karta košta oko 70 eura. Jedini problem je što put traje oko 25 sati neprekidne vožnje... Za Dar es Salaam je problem još veći. Put je još dalji, oko 1.600 kilometara. I, navodno, postoji direktna linija između Kigalija i glavnog grada Tanzanije.

Otišao sam na glavnu autobusnu stanicu Nyabugogo u Kigaliju raspitati se. Na kraju sam završio u prostorijama kompanije Taqwa, koja ima direktnu autobusnu liniju Kigali – Dar es Salaam. I tu su mi rekli da autobus kreće svakog jutra u četiri iz Kigalija i stiže na obalu Indijskog oceana u osam navečer. Sljedećeg dana! Dakle, punih 40 sati vožnje! Za cijenu od oko 100 eura za povratnu kartu. Preduga vožnja, ali, meni su takve avanture primamljive. Sama činjenica da se dva dana voziš kroz lijepu Tanzaniju djeluje zanimljivo.

Međutim, neki lokalni prijatelji su me upozorili da pouzdano znaju kako ta 'direktna linija' u stvari vodi samo do tanzanijske granice, pa se ti poslije snađi... Ovdje je teško imati prave informacije. Sad, što mi je činiti? Zaputiti se, uz rizik da moram stopirati ili tražiti nekakav alternativni prijevoz u istočnoafričkoj zemlji u kojoj nikad nisam bio?

Uz to, čuo sam da na tim cestama povremeno ima i raznih razbojnika. Od vještih džeparoša, pa do ponekad i ekstremnih situacija, kada naoružani ljudi otmu cijeli autobus, natjeraju vozača da vozi u šumu, tu natenane i temeljito opljačkaju sve i puste putnike da nastave put – samo u gaćama!

Sve su to rizici Afrike. I, sad, svatko pametan bi rekao – ne zezaj se, uzmi avionsku kartu, stigni za dva sata, i ne riskiraj. Ipak, znajući sebe, mislim da ću se ipak prije odlučiti za put od dva dana...

A hoću li na kraju stići do Nairobija i Dar es Salaama, kako i čime i hoću li se iskrcati na autobusnoj stanici pristojno obučen ili samo u gaćama... Čitat ćete...