Jučer sam vam pisao da Ruanda, kada je u pitanju bogatstvo/siromaštvo, jako loše stoji, da je među 10 posto najsiromašnijih zemalja svijeta. Ali, da je, i u tim okolnostima, uglavnom uspješnija od svojih susjeda.

Sve su to brojevi, ali, kako zaista žive Ruanđani? Prva, ključna, i jedina bitna činjenica je – u Ruandi nema dovoljno hrane! I Ruanđani su uglavnom gladni! A tu pada u vodu svaka statistika, svaki BDP, svaki 'papirni' podatak. Može država biti i prva na listi najuspješnijih, ali, ako ljudi nemaju što jesti...

Zašto su Ruanđani gladni? Usudit ću se, iz mog iskustva boravka ovdje, reći da je više razloga. Prvi razlog je nedostatak sirovina. Naime, Ruanda je siromašna sirovinama. Nema naftu, kao neke druge afričke zemlje, nema ni minerale i rude. Gotovo ništa što bi mogla izvesti i ostvariti neki prihod. A u tom slučaju ostaje jedino poljoprivreda. Ali, i tu su veliki problemi.

Ruanda je jako mala i prenaseljena zemlja. Pritom planinska zemlja. Trude se ljudi, vidi se da je svaki komad zemlje, pa i one najnepristupačnije, obrađen, prekopana su brda, ali, malo je to... Uzmite samo da Slavonija (a tolika je otprilike Ruanda) treba nahraniti dvanaest milijuna ljudi. A, za razliku od plodne slavonske ravnice, ovdje zemlja nije ni približno kvalitetna. Pritom se sva poljoprivreda svodi na motiku i krvav rad! Bez traktora, strojeva, bez umjetnog gnojiva, navodnjavanja, bez bilo kakvog suvremenog sredstva koje bi olakšalo rad i poboljšalo prinose.

I, kako onda proizvesti dovoljno hrane za sve? Jednostavno nemoguće. Ima tu udjela i državne politike, tjeranja stanovništva da uzgaja jednu kulturu i zabranjivanja da se uzgajaju neke druge, ima i nedostatka podrške, ali... Ruanda je, tako kažu, „Švicarska Afrike“, ali prije svega zbog planinskog pejzaža. Ali, za razliku od originala, Ruanda nema ni banke, ni tvornice satova i čokolada i nije pošteđena ratova, naprotiv.

Ne znam što misliti. Kažu podaci da Ruanda dobro kotira, posebno da je perspektiva dobra, da brojevi rastu. Ali, koga briga za brojeve. Ja znam da moja mala prijateljica Arine, petogodišnjakinja, danas ništa nije jela. I koga onda briga za brojeve. Moj Kivumu je večeras zaspao gladan.

Kada vidim te ljude site, bit ću miran. Do tada, statistika, brojevi, BDP... Iz Kivumua vam mogu reći, sve je to velika laž.