Dakle, da zaključim priču o Burundiju. Rekao sam da je zemlja vrlo slična Ruandi. Po veličini, broju stanovnika, jezik je sličan, plemena koja ih naseljavaju ista. Ali, uz sve sličnosti, razlike su ipak na prvi pogled vidljive.

Ruanda je nekako 'bolja polovina' ovog tandema, našminkana i nalickana. Zemlja je gotovo nestvarno čista, nigdje nema otpadaka, plastične vrećice su zabranjene. Ceste su dobre, polja uređena i obrađena, a Kigali, glavni grad, je najsigurnija prijestolnica Afrike. Ne zovu Ruandu uzalud Švicarska Afrike. Malo je to i zbog nepreglednih ruandanskih brda, ali i zbog čistoće i uređenosti. Siromašna je Ruanda užasno, ljudi strašno teško žive, ali barem žive u čistom i vrlo sigurnom okruženju, u uređenoj zemlji, u kojoj administracija dobro funkcionira i u kojoj je korupcija niža u odnosu na druge zemlje Afrike.

S druge strane, Burundi je ona 'ružnija polovina' i uglavnom je sve suprotno od Ruande. Prljavo je, smeća na sve strane, vidi se da se ne vodi računa, ceste su u lošem stanju, gradovi neuredni i zapušteni. Siromaštvo je zajedničko objema državama, ali je, stekao sam dojam, ipak Burundi mnogo siromašniji. Vidi se to i po tome kako izgledaju kuće i kako su ljudi obučeni i kakve automobile voze... Dakle, kada se dvije države usporede, sve je na strani Ruande. Osim jednog i možda najvažnijeg. A to su ljudi.

Naime, za sve ovo vrijeme koje sam u Ruandi, ne mogu se oteti jednom dojmu. A to je da Ruanđani nekako izgledaju, kako reče jedan gost iz Zagreba, „ubijeni u pojam“. Nekakva apatija, malodušnost na licima ljudi, izuzimajući malu djecu. Prazni pogledi, odsustvo emocija. Ne znam što je razlog tome. Mogu pretpostaviti da je razlog rat i genocid od prije dvadeset godina, te poslijeratna politička represija koja je nekako ljudima usadila strah u kosti, natjerala ih da 'gledaju svoja posla', i da se boje svega.

S druge strane, Burundi upravo čine ljudi. Otišavši u Burundi, po prvi put sam, poslije nekoliko meseci, vidio široke osmijehe na licima ljudi. U Burundiju se ljudi smiju! Istina, siromašni su, najsiromašniji na svijetu, jesu im gradovi možda prljavi i neuredni, ali su to, za razliku od mojih Ruanđana, veseli, druželjubivi i nasmijani ljudi.

I to je moj najvažniji i najljepši dojam iz Burundija. Beskrajno dragi, ugodni i gostoljubivi ljudi, svaki kontakt s njima, na ulici, u hotelu, u trgovini je pravo zadovoljstvo.

Živim u Ruandi i volim je. Stekao sam ovdje prijatelje, zavolio zemlju i ljude. Ipak, Ruanda je lijepa, čista, ali i nekako 'sterilna'. Za razliku od nje, Burundi je lijep, ali ni približno toliko uređen i čist, puno je i siromašniji. Ali u Burundiju sve vri od života, i sve puca od boja i osmijeha. Kad bih trebao u dvije riječi ih usporediti, rekao bih da je Ruanda kopija Europe, a Burundi prava Afrika. Sviđa mi se Burundi, i potrudit ću se otići tamo još koji put.