Nakon Gitege, vrijeme je bilo i za kratki posjet glavnom gradu Burundija, Bujumburi. A posjet Bujumburi je za mene bio moj prvi susret sa zamišljenom Afrikom. Ukratko, vruće, šareno i prljavo.

Boraveći u Ruandi, nikako tu zemlju nisam mogao uklopiti u onu sliku koju sam zamišljao kada je Afrika u pitanju. Ruanda je jako čista, najčistija zemlja u Afici, pogotovo glavni grad Kigali, više sve podsjeća na neku europsku zemlju. A Afriku u 'pravom svjetlu' mi je donijela Bujumbura.

Glavni grad Burundija ima oko 700.000 stanovnika i nalazi se u velikoj kotlini, na obali jezera Tanganjika. Idealan položaj, zbog kojeg su vjerojatno belgijski kolonizatori upravo Bujumburu proglasili glavnim gradom Rwanda-Urundi kraljevstva. I, za razliku od Kigalija, koji je čista, uredna i sigurna prijestolnica, Bujumbura je sve suprotno.

Prevruće je, prljavo, kaotično i siromašno. Na sve strane gust promet, sirene, smeće svuda okolo, ulični prodavači svega i svačega, taksisti, prosjaci... I svi te vuku za ruku, jer, muzungu ima para... I onda moraš ponekada i galamiti, da se riješiš svih nastrljivih, da im daš do znanja da nisi ludi turist koji ima pune džepove novaca.

Nismo imali puno vremena za boravak u Bujumburi, svega nekoliko sati. Zato smo slušali preporuke onih koji znaju, uhvatili moto-rikšu (tuk-tuk) i otišli ravno na Saga plažu na obali jezera Tanganjika. A tamo... Mali Raj u siromašnom Burundiju!

Ogromno jezero koje izgleda kao more, lijepa pješčana plaža, masa mladih na kupanju i kafići i restorani ravni onima na bilo kojoj dobroj europskoj plaži, sa bazenima, terenima za razne sportove.

U jednom od takvih smo i ručali. Udobne fotelje, bazen, palme, pogled na 'more', slično bilo kojem tropskom ljetovalištu. Zaista prelijepo! Ali su i cijene u skladu s tim. Tako je skromni ručak za dvoje oko 25 eura. I pun je kafić. I naravno, sve opet bijelci, u isto vrijeme s nama je bila neka velika ekipa iz Urugvaja, vjerojatno neki 'humanitarci'.

Volim Afriku. I pokušavam ovdje nekako pomoći. Nemam problem zagrliti bolesne, prljave, siromašne ljude. Naprotiv. Zato sam ovdje. Ipak, kad bih mogao birati, volio bih živjeti u Bujumburi. Da mogu osjetiti pravi duh i miris Afrike. A da mogu, kada se umorim od svega,pobjeći na Saga plažu, hodati bos po pijesku, pojesti odličnu pizzu i gledati valove...