Dakle, stigosmo u Gitegu, drugi po veličini grad Burundija, i, zemljopisno, sam centar Burundija. Naime, na gradskom trgu u Gitegi nalazi se impresivno stablo (nisam uspio saznati koje), koje predstavlja zemljopisni centar države.

Inače, Gitega, drugi po veličini grad države od oko osam milijuna stanovnika, praktički je – selo. Oko 30.000 stanovnika, par asfaltiranih ulica u samom centru grada, muzej u zgradi iz kolonijalnog razdoblja na ulazu u grad i to je sve. Ostalo je prašina, prljavština i gužva. Ako tražite autobusnu stanicu, ona je običan neasfaltirani plac ispred neke kuće, okolo par trgovina koje nude nekolicinu osnovnih artikala, kaos i gužva. To je Gitega. Ravna nekom našem većem selu. Ili možda čak i nije.

Nasuprot toj apokaliptičnoj slici, na rubu grada nalazi se nekoliko hotela, u jednom od njih sam se i smjestio. A hoteli su stvarno dobri, za afričke prilike čak i vrhunski! Ogromna dvorišta, veliki parkovi, zelenilo i tropsko raslinje, prostrane, čiste i udobne sobe, satelitska televizija i odličan Wi-fi internet. I uz to su i vrlo povoljni. Tako je soba u Tamotelsu, u kojem sam boravio, sa svim spomenutim pogodnostima, tek oko 12 eura po danu.

Prije desetak godina sam po Europi samo korištenje interneta u hotelima plaćao gotovo toliko... I, ima gostiju u hotelu. Ali, gosti su uglavnom sve bijelci, neki službenici Crvenog križa, UNHCR-a, oni koji su tu poslom... Nema turizma u Burundiju.

Eto, to je uglavnom Gitega. Kontrast nevjerojatnog siromaštva i odličnih hotela, koji su, uzgred, ograđeni bodljikavom žicom. I tako bijelci dođu uglavnom poslom, obave što treba u Gitegi, spavaju ograđeni i zaštićeni. A ja ne bih bio ja da sam pristao na namijenjenu ulogu. Tako sam oko deset navečer, kad Afrika uveliko spava i pravac grad, izašao iz hotela vidjeti kako žive ljudi u Gitegi. I doživio sam neke od najboljih sati u Africi!

Našao ekipu mladih ljudi, s njima podijelio par piva, pričali na kinyarwandi, kirundiju, engleskom, francuskom, rukama... Moj prvi izlazak u Burundiju. I bilo je super. Nevjerojatno srdačni i ugodni ljudi! Volim Burundi! I nastavljam priču o Burundiju i sutra.