Nastavljamo priču o Burundiju. Pisao sam jučer da su Ruanda i Burundi kao blizanci, ali, ipak i među blizancima ima razlika... U ovom slučaju velikih!

Za razliku od Ruande, koja po statistikama još i kotira onako solidno među afričkim državama, Burundi je, po BDP-u i svemu ostalom, jedna od pet najsiromašnijih zemalja na svijetu. Na dnu svake liste, zajedno sa Zimbabveom, Haitijem, Afganistanom... I, baš me zanimalo vidjeti kako to izgleda uživo. Afrika je, nažalost, dno planeta kad je siromaštvo u pitanju, a Burundi je dno dna... I, vidi se to.

Burundi mi je nekako ostavio dojam kao usko skrojeno odijelo. Sve je nekako malo i tijesno. Čim se prođe granični prijelaz, cesta je upadljivo lošija nego u Ruandi. Dosta uža, slabo obilježena, dobrim dijelom i potpuno neobilježena, sa velikim usponima i nizbrdicama i puno preoštrih krivina. A putem se redaju gradovi...

Prvi veći je Kajanza, na dvadesetak kilometara od granice, pa se nastavlja tako sve do Gitege ili Bujumbure. A kad prolazite tako kroz neki grad ili selo, kuće su uz samu cestu, obično je tu i neka tržnica, sve vrvi od ljudi. Nikada nisam bio u Južnoj Americi, ali me je sve podsjetilo na scene iz filmova i pejzaže sela negdje u Andama. Preskromne kuće, gomile ljudi, koze, kokoš pretrčava cestu...

Prodavači uz cestu su, za razliku od Ruande, vrlo uporni, da ne kažem nasrtljivi. Zaskaču automobil, kroz prozor guraju vrećice sa voćem i povrćem, pečeno meso, raznu drugu hranu.

Kad se izvučeš iz seoske gužve, pejzaž je sličan Ruandi. Svugdje okolo su visoke planine, čak djeluje i malo surovije nego u Ruandi. Međutim, za razliku od Ruande, gdje je svaki pedalj zemlje, čak i one najnepristupačnije, obrađen, i gdje je sve u 'terasama' kojima su uređena brdovita područja, u Burundiju nije tako. Ima šuma, polja, pašnjaka, mnogo više podsjeća na pejzaž u našim planinskim krajevima. Tamo gdje je i nešto zasađeno, to je uglavnom čaj i ta polja su predivna!

A usput se sve vrijeme redaju jadne kuće izgrađene od blata, neke čak i samo od nekakve sušene trave, ispred njih isto tako jadno odjeveni ljudi koji nešto rade, prava i jeziva slika siromaštva. Čak se i tako, na prvi pogled, vidi koliko je ova zemlja siromašna, čak i u odnosu na susjednu Ruandu. Sa Europom je svaka usporedba potpuno besmislena.

I tako, uz jad i tugu i uz predivnu prirodu, za tri sata vožnje od granice se stiže u Gitegu, drugi grad po veličini u Burundiju. O Gitegi vam pišem sutra.