Obećao sam vam priče o našim učiteljima u školama u Kivumuu, ima tu vrlo zanimljivih životnih priča, gotovo filmskih. A vlasnik jedne od njih je Jean-Paul Habanabakize, ili Paolo, kako ga svi zovu, glavni učitelj u stolarskom odjelu naše strukovne škole.

Paolo je dijete Kivumua, rođen je i odrastao u selu, u siromašnoj obitelji, sa majkom i dvije sestre. Osnovnu školu je završio 1996. godine, ali školovanje nije mogao nastaviti zbog nedostatka novca. Ipak, za njega se šansa ukazala tri godine kasnije, kada je u Kivumuu otvorena strukovna škola Centar Otac Vjeko. I, Paolo je postao jedan od prvih polaznika škole u stolarskom odjelu. Školu je završio 2001. kao jedan od najtalentiranijih učenika i postao stolar s perspektivom.

Međutim, njegov put ka uspješnijem i boljem životu je brutalno prekinut već sljedeće godine. Dok se sa prijateljem vozio biciklom na državnoj cesti blizu Kivumua, na njih je naletio neoprezni vozač. Prijatelj, s kojim je bio na biciklu je poginuo, dok je Paolo u nesreći zadobio teške ozljede  lijeve strane lica i izgubio uho. Uslijedilo je dugotrajno i mučno liječenje, komplicirane operacije presađivanja kože u obližnjem Kabgayiu, koje nisu dale očekivane rezultate. Ipak, Paolo nije klonuo duhom poslije toga, htio je nastaviti normalan život i 2004. godine priključio se Production Unit-u u strukovnoj školi Otac Vjeko.

Sljedeće, 2005., čekao ga je put na novo liječenje u Ugandu, u organizaciji ravnatelja škole fra Ivice Perića. Operirao ga je njemački kirurg u gradu Kaseseu, ovoga puta sa puno većim uspjehom i Paolo je mogao nastaviti sa normalnim životom. A sljedeća destinacija opet je bio njegov Centar Otac Vjeko gdje je iste godine dobio posao učitelja, na kojem je, evo, i danas, punih devet godina kasnije.

I počeo je Paolo učiti buduće stolare tajnama zanata. A to radi zaista vrijedno i posvećeno. Kao nagradu za sav trud, škola mu je 2011. godine omogućila četvoromjesečnu edukaciju u Kanadi! Tamo je naučio izrađivati radne stolove i razne vrste drvenog alata, pa čak i drvene satove. Družio se sa ljudima iz cijeloga svijeta, usavršio engleski, a posebno su ga impresionirali hladnoća, velike zgrade i kanadska hrana.

Danas, stečeno znanje Paolo vrijedno prenosi na ukupno 47 učenika stolarskog odjela, kao i na mlađe učitelje. A osim što je učitelj, danas je i obiteljski čovjek, suprug i otac. Ima svoju kuću, u čijoj izgradnji mu je škola puno pomogla, ima suprugu i četrnaestomjesečnu kćerkicu Ridivine Uwase. Ima i mali vrt te nekoliko domaćih životinja o kojima brine.

Paola sam upoznao prošle godine. I tada sam nekako s njim možda i najviše komunicirao, valjda zbog činjenice što govori engleski. Međutim, Paola sam bolje upoznao tek ove godine. I mogu reći da je, osim što je dobar učitelj, Paolo jedan zaista pristojan, ljubazan i dobar čovjek. Jedan od mojih prijatelja u Kivumuu.