Eukaliptus je glavno drvo Ruande. I možete ga vidjeti doslovno na svakom koraku. Uz ceste, u selima i gradovima, dvorištima kuća, u nacionalnim parkovima.

Prije nego što sam došao u Afriku, nisam imao pojma da ovdje ima toliko eukaliptusa. Uvijek sam to drvo nekako vezao uz Australiju, gledajući na televiziji koale kako brste lišće eukaliptusa. I, ne znam koliko je eukaliptusa u Australiji, ali znam da ga je u Ruandi jako puno, a čuo sam da je tako i u ostalim okolnim državama.

Kada već pričam o eukaliptusu, treba reći da je šuma u Ruandi vrlo, vrlo malo, iako se radi o planinskoj zemlji. A razlog tome je vrlo mala površina i jako veliki broj stanovnika. Zbog toga su ljudi morali krčiti šume kako bi došli do komada obradive zemlje, te su tako šume protjerane iz nekada šumovite Ruande. Ono malo što ih je ostalo (ovdje ih zovu natural forests – prirodne šume) danas je uglavnom u okviru nacionalnih parkova, prije svega unutar Nyungwe forest nacionalnog parka, te sačuvana prašuma u području vulkana na sjeveru zemlje, u okviru Nacionalnog parka vulkana.

I čuo sam da su te šume čarobne, gotovo neprohodne, pune tropskog raslinja, bambusa i orhideja te predstavljaju dom čimpanza, kolobus majmuna i čuvenih planinskih gorila. Čarobne, ali, eto, gotovo ih i nema. Ali zato ima eukaliptusa. Svaki naknadni pokušaj ozelenjivanja Ruande uglavnom se svodio na bjesomučno sađenje eukaliptusa. I danas ga, rekoh, ima svugdje, postoje i cijele velike šume eukaliptusa. A on zna itekako napraviti probleme.

Naime, oni uz ceste su čest uzrok pogibija jer se nerijetko zna dogoditi da se stabla sruše na automobile, oni u dvorištima spriječavaju da sunčeve zrake dođu do usjeva u vrtovima... I onda je rješenje posjeći ga. Ali i tu je eukaliptus žilav i ne da se. Naime, i kad se odsječe, iz panja nevjerojatno brzo kreće rasti novo stablo i eto vam vrlo brzo novog velikog drveta. Rješenje je u mučnom, ponekad višednevnom, vađenju korijena krampom i lopatom.

Ruanda je i danas prelijepa zemlja, pejzaži su gotovo nestvarni. I onda mogu samo zamisliti kako je sve izgledalo kada je, umjesto eukaliptusa i banana, brda prekrivalo gusto tropsko raslinje. Valjda je to tužna sudbina našeg planeta, da sve ono što je prirodno nema više mjesta i nestaje.

Ta je sudbina zadesila i Ruandu. Ali, i bez obzira na to, Ruanda je i dalje jedna od najljepših i najzelenijih zemalja na svijetu.