Čovjek koji se zvao Đuro Smrad shvati da mu se ne sviđa njegovo ime i prezime, da je glupo i odluči ga promijeniti. I promijeni čovjek ime, i sad se zove – Miro Smrad...

Ovaj stari vic možda i najbolje oslikava bijeg od prošlosti koji se skoro desio u Ruandi. Pisao sam vam jučer o promjeni zastave, grba i himne, kako i zašto. I to mogu razumjeti. Ali promjena imena gradova...

U Ruandi su se krajem prošloga stoljeća dogodile strašne stvari. I nove i aktualne vlasti željele su tu crnu mrlju ostaviti iza sebe. Počeli su graditi novu Ruandu, promijenili su državne simbole. Ali su usput promijenili i imena (skoro) svih gradova! Jedino je pošteđen glavni grad Kigali, koji i dalje nosi svoje ime. Ali, ostali gradovi, pa i oni najveći - ne.

Tako je druga po veličini Gitarama od prije nekoliko godina Muhanga, bivša prijestolnica i sveučilišni centar Butare sada nosi ime Huye, dok je najveći grad sjevera Ruhengeri sada Musanze. Po meni besmislica! A vlasti su se potrudile da promjena bude temeljita... Odmah su zamijenjeni i svi dokumenti, zamijenjeni su svi natpisi, prometni znakovi, novi nazivi su odmah stupili na snagu. Tko je i kako izabrao nove nazive ne znam, ali oni su danas realnost Ruande.

A građani. Tko je njih uopće išta pitao?! Oni nemaju izbora, već se samo trebaju prilagoditi. I budući da živim blizu Gitarame, znam da je neki već zovu Muhanga, pogotovo kada popunjavate formulare, kupujete autobusne karte... Ali, za većinu je Gitarama i dalje Gitarama!

Ne znam kako se osjećaju, ali mogu zamisliti kako bi ljudi kod nas reagirali da sutra saznaju da se Split, poslije tisuća godina godina, više ne zove Split, ili da Osijek više nije Osijek, nego... Odbaciti simbole, to mogu razumjeti, pogotovo ako podsjećaju na strahote. Ali odbaciti tradiciju, navike, ono s čime su se ljudi srodili generacijama...

Đuro Smrad sa početka priče je promijenio ime, ali je i dalje Smrad. A u Gitarami se dogodio genocid i to se neće izbrisati,  zvala se ona Gitarama, Muhanga, ili kako god.