„Imena luda nalaze se svuda“. Poznati grafit iz onih nevinih šezdesetih godina prošloga stoljeća vrlo je primjenjiv na današnje prilike u Ruandi. Imena koja nose Ruanđani su pravi galimatijas svega i svačega i iznenađenja su uvijek moguća.

Prije svega, kada je upoznavanje i predstavljanje u pitanju, Ruanđani se uvijek predstavljaju punim imenom i prezimenom. I to prvo prezimenom pa imenom, nešto slično kao Mađari. Tako odmah saznaš kako se i zovu i prezivaju, a bolje upućeni po prezimenu znaju i iz kojeg kraja Ruande ta osoba dolazi. A imena...

Kod imena stanovnika Ruande odmah se može primijetiti kolonijalni utjecaj. Naime, ovdje su kolonijalisti bili Belgijanci i zato je najviše frankofonih imena. Tako sam upoznao puno ljudi koji se zovu Pierre, Jean-Pierre, Claude, Emanuel...

Vidi se da belgijski utjecaj ovdje ne prestaje ni poslije pedeset godina od kraja kolonijalne uprave. Ali, ni Nijemci, prvi kolonijalisti, nisu ostavili Ruandu bez svog utjecaja, barem kada su imena u pitanju. Tako u Ruandi često možete upoznati nekoga tko se zove po nekim sada i u Njemačkoj zaboravljenim imenima, kao što su Adolf i Alojz. Treću grupu čine tipično lokalna imena, koja vjerojatno imaju neko značenje u lokalnom jeziku, kao što su Imakule, Semaći, Brino...

Četvrtu grupu čine meni najzanimljivija imena. A to su ona opisna, koja imaju međunarodno značenje. Tako sam ovdje upoznao nekoliko ljudi koji se zovu Inocent (nevini), moja prijateljica i ravnateljica osnovne škole je Fortunate (sretna), a učiteljica engleskog u strukovnoj školi Otac Vjeko je Felicite (sreća).

Ruanda je zemlja u kojoj je službeni jezik do nedavno bio francuski. Samim tim, i uglavnom francuska imena nisu čudna. Ali je francuski u posljednjih nekoliko godina kao službeni zamijenio engleski, i odmah je krenula moda davanja imena u skladu sa engleskim jezikom. Tako se kćerke našeg učitelja Valensa zovu Jessica i Joy. I, takvih primjera je puno.

Zanimljiva su imena u Ruandi. I sve je moguće. I da se druže i zajedno rade Charles i Adolf.