Dva glavna plemena u Ruandi su Hutu i Tutsi. Zajedno čine oko 99 posto stanovništva Ruande. I imaju dugu i mučnu povijest odnosa i suživota u Ruandi, a sve je kulminiralo ratom i užasnim genocidom prije dvadeset godina.

Međutim, neću o ratu i genocidu, neću ni o ovim plemenima. Ovog puta par riječi ide o onih jedan posto stanovništva Ruande, odnosno trećem plemenu koje ovdje živi, a koje se često zaboravlja. To je pleme koje se zove Twa, ili, kako ih ovdje zovu Batwa (množina na lokalnom jeziku).

Pleme Twa pripada grupi pigmejskih plemena i autohtoni su stanovnici centralne Afrike. Osim u Ruandi, ima ih i u susjednim zemljama, Ugandi, Burundiju i Kongu. U Ruandi ih je danas oko 100.000, i zajedno sa dva velika plemena zaokružuju populaciju.

A tko su Batwe u Ruandi ustvari? Sirotinja, neobrazovani, jadni i bijedni, u mnogo čemu obespravljeni i zapostavljeni. Žive u ruralnim sredinama i ima ih u skoro svakom selu.

I po pravilu su nekako na periferiji sela, uvijek je na kraju sela par kuća u kojima žive Batwe. Možda bi najbolje bilo uporediti ih s Romima u našim sredinama. Nekako su izvan sistema, dobrim dijelom zato što oni tako žele. Ne zapošljavaju se, najčešće ne idu u školu, uglavnom izgledaju neuredno i zapušteno.

U povijesti su se bavili lovom na afričku divljač, danas žive od poljoprivrede, a zanat koji je 'njihov' u Ruandi je izrada glinenog posuđa. Ispred svake Batwa kuće gomila je gline, tamo negdje iza gori vatra za pečenje i oblikuju se i izrađuju glineni ćupovi. Njih poslije prodaju na lokalnim tržnicama za par stotina franaka, (oko 4 ili 5 kuna) i to im je nekakav prihod koji mogu iskoristiti za kupovinu onog najosnovnijeg, prije svega petroleja za osvjetljavanje kuća. Također, karakteristično za Batwe je uzgoj purica. To su rijetke životinje u Ruandi i pure u Kivumuu možete vidjeti uglavnom ispred Batwa kuća.

Druga dva velika plemena u Ruandi Batwe gledaju, najblaže rečeno, ispod oka. Smatraju ih manje vrijednima, praktički poluljudima, jedva malo različitim od životinja. Smiju im se, zgražavaju se, za njih Batwe ne zaslužuju nikakvo poštovanje. Eto, i dno ima svoje dno. I sirotinja u Ruandi ima svoju sirotinju. I Ruanda ima svoje Cigane.

A Batwe... Oni i dalje mirno sjede ispred svojih kuća, odrasli izrađuju glinene posude, a djeca trče za puricama. Možda su prljavi i neuredni, možda su i beskrajno siromašni, nepismeni, neobrazovani.

Ali, kada se u ovoj državi prije dvadeset godina odvijao strašan genocid, kada su se dva glavna plemena gledala 'preko nišana', ili, točnije, preko oštrica mačeta i kada je krv tekla u potocima, Batwe su i tada bile sa strane i izrađivali svoje glinene posude. Tko su onda poluljudi?