Muzungu je uvjerljivo najčešća riječ koju čujem od dolaska u Ruandu. Inače, svakako nije najčešća u međusobnoj komunikaciji mještana, ali kad u selu vide mene - postaje. Jer, muzungu znači – bijelac.

Ovdje nema one lažne rasne tolerancije koja je prisutna u Europi i sjevernoj Americi, kada se ljudi, makar u formalnoj komunikaciji, nazivaju Afroamerikancima, tamnoputima, ljudima afričkog porijekla... Ovdje je bijelac, kratko i jasno – bijelac. Dakle, muzungu.

Inače, riječ nije tipična za lokalni jezik kyniarwanda. Ista ili slična riječ za bijelce koristi se u velikom broju afričkih država i jezika. Tako ste prošle godine mogli čuti da je napad na trgovački centar West Gate u Nairobiju u Keniji organizirala somalijska teroristička organizacija Al Šabab, na čijem je čelu, teroristi ponosno ističu - 'muzungu žena' (inače Britanka).

Ustvari, muzungu ne znači doslovno bijelac. Riječ 'muzungu' je skraćenica od riječi umuzungu, što na lokalnim jezicima znači „onaj koji može zamijeniti nekoga“ i izvedena je iz glagola 'kuzungura', što znači „zamijeniti nekoga na određenom mjestu“.

I kad su prvi bijelci kolonizatori došli u Afriku, lokalno stanovništvo ih je nazvalo muzungu, shvaćajući da su oni došli zamijeniti njihove plemenske kraljeve. Dakle, prvi bijelci u Africi su bili muzungu (oni koji mijenjaju kraljeve) i od tada, i zahvaljujući tome, svaki bijelac koji dođe ovdje je – muzungu. Tako sam i ja, dolaskom u Ruandu, postao muzungu. I tako me u selu zovu svi. I djeca, i stariji ljudi, na putu, u trgovini, u crkvi, u autobusu...

Djeca pokazuju prstom i viču: „Muzungu“, stariji se kulturno jave na lokalnom jeziku sa: “Dobar dan, muzungu“, u 'mojoj' kafani na Ćaniki sam za sve redovne goste njihov muzungu... I to čujem puno, puno češće nego svoje ime ovdje. Inače, pitaju neki i za ime i ja im kažem. Dejan im je malo teže za izgovoriti, pa obično postajem Dejani, ili nešto slično. Ali, zašto bi lomili jezik. Već sljedeći put kad me vide ja sam opet muzungu.

I ne smeta mi to moje 'novo ime'. Naprotiv, čak mi je simpatično. Neka ih, njima je tako lakše, ja sam se već navikao i sve u redu. Oni s kojima češće komuniciram i surađujem zovu me po imenu, a ostali neka me zovu muzungu. Ima bijelaca ovdje kojima to pomalo i smeta, više bi voljeli da ih se zove po imenu, ali ja nisam od tih. Vidio sam da se u Kigaliju prodaje majica sa natpisom „My name is not muzungu“. Dobra je fora, kupit ću je sigurno i šetat ću u njoj po selu.

Ali neka me slobodno nastave zvati muzungu. Majica im sigurno neće biti prepreka, budući da ovdje gotovo nitko ne govori engleski...