Dakle rekao sam da Ibis više nije Ibis iz starih, dobrih vremena. Stare zgrade više nema, nema više ni kolonijalista, nema više ni kralja Ruande da navrati na par dana. Ali, tu je restoran koji i dalje okuplja strance i moćne Ruanđane. A u restoranu...

Prva upadljiva stvar u jelovniku restorana je jasan natpis da se na naručenu hranu čeka između 15 i 35 minuta. To je inače u Ruandi vrlo bitna stvar, budući da je ovdje posluga u restoranima rak-rana, pa nekada na hranu možete čekati i po tri i pol sata!

Zato Ibis čak i u jelovniku obećaje brzu uslugu. I ne lažu! Bio sam tri puta i niti jednom nisu prekoračili obećanih 35 minuta. Ekspeditivnost na nivou Europe i nešto neobično za Ruandu i Afriku uopće. E, a što se čeka do 35 minuta?

Budući da se radi o hotelu kojim danas gazduje Belgijac i koji je okupljalište uglavnom Europljana, i jelovnik je prilagođen tome. Tako u Ibisu možete naći i onu hranu koja se u Ruandi ne nalazi često, kao što su špagete bolonjeze, razne vrste pizza, ribe i steakova, a kao vrh ponude tu je i tatarski biftek, koji je, zbog težine pripreme, neophodnosti apsolutno svježih namirnica te primjedbi i tužbi gostiju, izbačen iz dobrog dijela američkih i europskih restorana. Ima tu i autentične afričke hrane, široka je i ponuda pića, možete pronaći dobra vina, whyskije i konjake.

Ipak, vrh ponude nalazi se na početku jelovnika, među predjelima. A to su – puževi i žabe! Naime, Ibis je danas jedino mjesto u Ruandi gdje možete naručiti puževe ili žablje krake. A ja sam kukavica i ne volim eksperimentirati sa hranom...

Već treći put sam u Ibisu, obećao sam sebi da ću probati, ali nikako... Navikao sam se na puževe i žabe kao simpatične susjede s kojima dijelim dvorište u Kivumuu, ali baš u tanjuru... I oštrio sam se u odlasku do Ibisa, hrabrio se, ali ne ide. Odlučio sam se za ribu.

Srećom, prijateljica Josaline naručila je žablje krakove, a ja sam iskoristio priliku, pa sam joj 'maznuo' jedan za probu. I odlični su! Nešto između okusa piletine i ribe, u vrlo ukusnom umaku, stvarno dobro! Eto, zapamtit ću Hotel Ibis u Butareu kao mjesto u kojem sam prvi puta probao žabe.

A zapamtit će Ibis i svi oni koji svrate u Butare. Uz sve rekonstrukcije, ipak je to mjesto po kojem se Butare i ovaj dio Ruande, prepoznaje. Sastajalište, okupljalište, 'sigurna kuća'.

Sljedeći put ću vam prenijeti kakvi su puževi u Ibisu, obećajem!