Ponovo sam skoknuo do Butarea. Spominjao sam vam ranije da je to drugi ili treći grad po veličini u Ruandi (mrtva utrka s 'mojom' Gitaramom), ali po meni i najljepši u Ruandi (na stranu veliki Kigali).

Lijepe ulice, uređene zelene površine, palme, sve je jako čisto i uredno. Butare je sveučilišno i kulturno središte (centralno državno sveučilište i nacionalni muzej su u Butareu), grad mladih, ima i stranih turista, izgleda sve dosta drugačije od ostatka Ruande.

Butare, osim svega toga, ima i hotel Ibis. Hotel u glavnoj ulici, centralna je točka Butarea, mjesto okupljanja i nalaženja. Sve u Butareu je 'ispred Ibisa', 'pored Ibisa', 'preko puta Ibisa', 'samo sto metara od Ibisa'...

Dakle, Butare je i sveučilište, i muzeji, ali Butare je i Ibis! A, Ibis nema bez razloga taj imidž. Osim što je na centralnom mjestu u glavnoj ulici ovog lijepog grada, Ibis je i prvi i najstariji hotel u Ruandi. Postoji još iz kolonijalnog razdoblja, kada je Butare bio prijestolnica Ruande i kada su česti gosti Ibisa bili oni moćni Belgijanci koji su vladali ovom zemljom.

Ali, ne samo oni. Upravo u Ibisu svoju je sobu imao i kralj Ruande i u Ibisu je boravio kada je dolazio u prijestolnicu iz svoje palače u obližnjoj Nyanzi.

Dakle, svi su prošli kroz Ibis. I kolonijalisti i turisti, ali i kraljevi. I zato je Ibis ono što jest. Nažalost, današnji Ibis je drugačiji. Stara, lijepa kolonijalna zgrada je srušena, a na njezinom mjestu je sagrađena nova, 'moderna', prilično ružna.

Izgubio je time Ibis svoj duh starih vremena, ali imidž ipak nije. I danas, ovakav nov i ne baš lijep, još uvijek je mjesto okupljanja i sastajanja, trademark Butarea i Ruande.

U sljedećim danima pišem vam o zanimljivoj ponudi u Ibisu.