Konačno je nastavljena školska godina u Kivumuu. Počelo je drugo tromjesečje. Praznici su trajali tri tjedna i od prije nekoliko dana učenici su ponovo u svojim klupama.

I, mogu vam reći da su mi se ovi školski praznici odužili i da sam jedva čekao da nastava započne. Prvo, zato što je bilo manje obaveza, a ovdje sam navikao raditi od ranoga jutra. Drugo, i još važnije je zato što je tijekom praznika selo nekako drugačije izgledalo.

Škole su ipak centralne točke Kivumua. I kada ne rade, nekako je tiho i prazno. Nema dječje graje, nema karakteristične gužve i buke, svega onoga po čemu sada prepoznajem Kivumu.

Tijekom dana ljudi su uglavnom na poljima i u vrtovima, većina njih nema vremena hodati po selu i gubiti vrijeme (Ćanika je, naravno, izuzetak!). Onda u selu uglavnom možete sresti one koji su krenuli u kupovinu ili u ambulantu.

Tek kasno popodne stvari malo živnu, kada mještani završe poslove i onda krenu u šetnju, do trgovine, ili sjede u svojim dvorištima uz put.

Međutim, upravo škole čine to da selo dobije potpuno drugo lice. Već od ranog jutra tisuće školskih odora 'razmili' se selom, svatko u svoju školu ili u vrtić, tu su učitelji, ostalo osoblje škola, roditelji koji one najmlađe vode u vrtić ili školu i čekaju ih na povratku.

Kada rade škole, selo zaista sliči na jedan pravi „dječji grad“. Nije ni čudno, u Kivumuu je preko 50 posto stanovništva školskog uzrasta. I, sada sam se doista uvjerio da ovo selo pripada njima.

Školska godina je nastavljena i tako sve do polovice srpnja i novih praznika između drugog i trećeg tromjesečja. A nastavljaju se i moje obaveze u školama u Kivumuu. Pisat ću vam o tome...