Ruanda je, prolazeći kroz razne promjene u prethodnih dvadeset godina, promijenila i sustav obrazovanja. U toj svojevrsnoj reformi školstva preuzeli su u najvećoj mjeri  američki sustav obrazovanja.

Tako su promjene počele od onih formalnih stvari. Nastava se, umjesto ranije korištenog termina rujan - lipanj, kao u našim školama, od prije nekoliko godina održava u terminu siječanj – studeni. Dakle, slično kao ruska nogometna liga...

Ne znam zašto je to tako napravljeno, ali sam čuo da je stvorilo mnogo problema, jer obuhvaća razdoblja izuzetno sušnih mjeseci s vrlo visokim temperaturama, kada boravak u školi nije baš najugodniji. Ali, tako je, kako je. Također, uveden je i princip polaganja završnih ispita, slično kao u sjevernoameričkim školama. Tako se završni ispit polaže na kraju svakog tromjesečja, te na kraju školske godine.

Tko položi završni ispit – super za njega, ide u sljedeći razred, a onaj tko ne položi završni ispit – isto ide u sljedeći razred! Dakle, nema popravnog ispita i nema ponavljanja godine!

I sad, ako netko pomisli kako je princip super za one koji baš ne vole učiti, ipak postoji začkoljica. Tko ne zadovolji na završnom ispitu, ide u sljedeći razred, ali kasnije je onemogućen upisati fakultet! Dakle, ako na jednom završnom ispitu tijekom svog školovanja nisi prošao, računaj da nikada nećeš ići na posao u odijelu...

Ne znam što reći o ovome sustavu, ali meni je pomalo surovo nemati pravo na šansu nadoknaditi propušteno. Eto, i to je princip u Ruandi. Inače, kopiranje sjevernoameričkog sustava ide do detalja. Tako svaka škola ima prije početka nastave obavezan assembly (okupljanje). Svakoga jutra prije početka nastave, tu je državna zastava, zapjeva se i himna...

Također, svaka škola ima i obavezne školske odore. Uz to i završni ispiti za učenike srednjih škola ne polažu se na materinjem jeziku, već na engleskom. Na stranu to što dobar dio učenika ne govori ni najmanje dobro engleski...

Inače, osnovno obrazovanje traje devet godina, po nekom principu šest plus tri, i zove se Groupe Scolarie. Poslije tih devet godina slijedi srednja škola koja traje tri godine, pa onda fakultet za one koji žele i mogu si ga priuštiti. Oni koji ne kompletiraju Groupe Scolarie, odnosno ne završe cijelu osnovnu školu, mogu upisati strukovnu školu-zanatsku, koja traje dvije godine.

U najkraćem, reklo bi se da Ruanda školuje male – Amerikance! Takav je sustav usvojen i takav se sustav gura pod svaku cijenu. Ne uvažavaju se potrebe i navike sredine u kojoj se sve to radi, niti nivo predznanja djece koja u kućama nemaju ni struju ni vodu, a kamoli televizore, računala, tablete...

Surovo za učenike, otežavajuće za one koji ih uče i one koji vode škole. Ali, tko ih pita. Sustav je tu, pa se ti prilagodi...