Otišao sam ponovo do Kigalija, 'stoti' put otkad sam u Ruandi. I jednoj stvari se još uvijek čudim, svaki put kad odem, i nikako da se načudim. A to je aktualna gradnja u Kigaliju. Naime, Kigali se 'prijeti' postati jedan od najmodernijih afričkih gradova. O čemu se točno radi?

Pa, u Kigaliju se polako (ili ne baš tako polako) gradi neka vrsta ultramodernog poslovnog dijela, nešto poput downtowna u američkim gradovima.

Dakle, u samome centru polako nestaju stare kuće tipične afričke arhitekture, a niču velike čelično-staklene palače poslovne namjene. Sve je započelo gradnjom nekoliko visokih poslovnih zgrada na glavnome trgu, da bi se nastavilo gradnjom Kigali Towera, trenutno najviše zgrade Kigalija, sa sedamnaest katova.

Međutim, tu se nije stalo, naprotiv. Danas je u samom centru Kigalija nekoliko desetaka gradilišta i svaki od njih će imati poslovno-komercijalnu namjenu, dakle urede i sjedišta kompanija.

Čuo sam da se gradi planski, vlasnike starih kuća jednostavno isele (nitko ih ne pita hoće li ili neće), ali dobiju zemljište na nekom drugom mjestu i novac za izgradnju pristojnih kuća, a centar se pretvara u poslovno središte.

I, sve je to super, drago mi je da se Kigali i na taj način razvija (na stranu što mislim o modernoj arhitekturi), samo, zapitao sam se nekoliko pitanja. Tko gradi? Za koga? Od kojih novaca? Naime, dok je gradnja takvih objekata u Europi i Sjevernoj Americi u posljednjih par godina praktički stala usred svjetske ekonomske krize, u Kigaliju, u maloj Ruandi se gradi više nego ikada.

Ok, mogao bih naći opravdanje u tome da je bogati dio svijeta već izgrađen i zasićen takvim objektima, a u Africi izgradnja tek počinje, ali opet. Ruanda je siromašna zemlja, nema neke posebne resurse, niti značajan položaj, a Kigali je daleko od toga da je regionalni centar, pored metropola kakve su Kampala, Dar es Salaam i posebno Nairobi.

Onda se postavlja pitanje za koga se gradi, jer čisto sumnjam da će bilo koja multinacionalna kompanija ili međunarodna institucija svoje regionalno sjedište preseliti u Kigali (sada su uglavnom u Nairobiju), a ne vjerujem ni da Ruanda ima dovoljno velikih i bogatih firmi koje bi kupovale ili unajmljivale stotine tisuća kvadrata koji se grade. Tim prije jer sam čuo da i neke već završene zgrade, poput spomenutog Kigali Towera, uglavnom zjape prazne.

Na kraju, postavlja se pitanje – tko su investitori? Jasno mi je da se, na primjer, Luanda, glavni grad Angole, suludo brzo razvija i gradi i da je jedan od najskupljih gradova na svijetu, jer se tamo naveliko eksploatira nafta, energenti su trenutno jako skupi, a tamo dolaze svi najveći svjetski akteri iz ovog dijela poslovanja.

Ali, tko to ulaže u Kigali i u siromašnu Ruandu, gdje nema ni nafte, ni zlata, ni dijamanata... i gdje je rizik hoćeš li uspjeti iznajmiti ili prodati skupo izgrađen prostor. Nisam uspio saznati...

Jedino znam da su projektanti i izvođači radova uglavnom tvrtke iz Kenije, koje na ovim prostorima imaju veliku tradiciju, a naravno nezaobilazni su u poslovima i Kinezi.

Pored poslovnih objekata, u Kigaliju se grade i stanovi. I to su uglavnom također vrlo luksuzni objekti, koji nude na prodaju kvalitetne apartmane. To tek ne znam tko kupuje, u zemlji u kojoj su zarade u odnosu na Europu mizerne.

Ali, sve to me je navelo na razmišljanje da možda Ruanda (ili makar Kigali) dobija polako svoju srednju klasu, mlade, obrazovane i uspješne ljude, koji imaju dobre poslove, dobro zarađuju i mogu si omogućiti takav način života.

Nisam baš siguran, ali hajde, vjerovat ću... U svakom slučaju, Kigali se užurbano mijenja, 'odijeva' u novo ruho.

Oni koji su ovdje dugo kažu da je sada već znatno drugačije u odnosu na samo par godina unazad. Mogu samo zamisliti kakva će to promjena biti kada se svi započeti objekti završe. Onda ćete vjerojatno moći napraviti fotografije sa panoramom Kigalija u pozadini, a da se ne zna jeste li ste se fotkali u Kigaliju, ili možda u New Yorku, Šangaju ili Singapuru...