U Engleskoj postoji nešto što Englezi zovu comfort food (u slobodnom prijevodu 'hrana tješiteljica'). Kao klinac, najeo sam se te hrane tijekom praznika u Engleskoj. U Ruandi, naravno, takve hrane i tradicije nema. Ali ima nešto što bih mogao nazvati 'survival food', ili hrana opstanka, preživljavanja. A to je kasava. A nje se nisam najeo...

Kasava (ili manjoka) je najčešća hrana u Ruandi, uz banane i slatki krumpir. I nije karakteristična samo za Ruandu, jede se u cijeloj istočnoj Africi, a ponajviše u Kongu. I ne samo u istočnoj Africi, već i u drugim dijelovima Afrike, kao i u tropskim i suptropskim dijelovima Azije i Južne Amerike, odnosno svugdje gdje uspijeva.

Dosta hrane koja je tipična za Afriku možemo naći danas i u supermarketima kod nas u Europi. Recimo, mango, slatki krumpir, ponekad i marakuja i papaja. Ali, ipak je puno više onoga što se ne može naći u Europi. Primjerice, banane za kuhanje, neki zeleniši kao što su dodo i sukumaviki (slični blitvi ili špinatu), voće neobičnog izgleda po imenu jackfruit, jako slatko i sa intenzivnim mirisom. A nema ni kasave. I dobro je...

Kasava je jednogodišnja biljka, drvce visine oko 1,5 do 2 metra. Jestiv je korijen biljke. A on je otprilike oblika mrkve, samo smeđe boje i jedno tri puta veći. I taj korijen jedu tako što ga prvo ogule i skuhaju, ili ga samelju te se od njega napravi brašno od kojeg se potom radi kruh od kasave.

Inače, sama priprema (guljenje, ispiranje, kuhanje) mora biti pažljiva, budući da kasava sadrži cijanid, koji se nepravilnom pripremom zadržava u hrani i može dovesti do vrlo ozbiljnog trovanja.

A što ima u korijenu kasave? Ugljikohidrati i prazni ugljikohidrati i ništa drugo. Dakle, otprilike kao riža ili kukuruz. Ali, to je dovoljno da zasiti, zavara glad, zato je kasava 'food of choice' u siromašnom dijelu svijeta. Tako je i u Ruandi.

Ljudi se najedu kasave, ne osjećaju glad, i to je to. I zato često oboljevaju od anemije, uslijed nedostatka proteina, ali kad nažalost nemaju izbora. Kasava je često i najčešće jedina hrana koja im je dostupna.

Probao sam kasavu, naravno. I kuhanu, i kuhanu sa različitim povrćem zajedno i kruh od kasave. Ne mogu baš biti grub i reći da je odvratno, ali je potpuno bezukusno, otprilike kao da jedeš gumu. Dakle, za mene hrana za zaborav, mogao sam i da ne probam. I sad mi je jasno zašto je nitko ne uvozi i ne prodaje u Europi, jer, tko bi je kupovao?!

A ovdje se kasava može naći na svakom koraku. Većina polja je zasađena kasavom, ima je u svakoj kući, prodaje se na svakoj tržnici i u svakoj trgovini - otprilike kao kod nas krumpir. I, ne volim kasavu, ali je poštujem. Zato što je upravo ona zaslužna za to da su moji ruandski prijatelji živi. Bukvalno tako!

Zato, ako nekada budete u prilici, probajte kasavu. I ako vam se ne svidi, nemojte se odmah namrštiti. Sjetite se da je to jedina hrana za stotine milijuna ljudi danas.