Kako sam u jednom tekstu napisao da su Ruanda i komarci idealan spoj, tako, sa druge strane Ruanda i kriminal nikako ne idu zajedno. Ovdje sam čuo i saznao da većina stanovnika Ruande smatra kako je 'normalno ukrasti, ali samo da te ne uhvate'.

Također, saznao sam i da selo Kivumu, u kojem trenutno živim, u Ruandi zovu 'selo lopova', budući da je poznato po velikom broju 'dugoprstih'. S druge strane, čuo sam i pročitao statistike po kojima je Ruanda jedna od najsigurnijih zemalja, ne samo u Africi, već i na cijelom planetu.

I sad, što je točno? Po mom iskustvu, ovo drugo! Obišao sam dosta zemalja, na više kontinenata i mogu reći da se nigdje nisam osjećao sigurno kao u Ruandi! Ovdje sam već nekoliko meseci i niti jednu jedinu neugodnost nisam doživio. Naprotiv! Ljudi su ljubazni, ugodni, nasmijani, ni traga neugodnom pogledu, a kamoli nečem drugom.

Prošetam i navečer, odem i na ranije opisanu Ćaniku, 'nazloglasnije' mjesto u selu, sjedim i razgovaram sa, mogu slobodno reći, ljudima s dna, margine i nikakvih problema nisam imao. A sa sobom nosim i torbu, foto aparat, mobitel, novac. I ništa mi se nije dogodilo.

Afrički gradovi na glasu su kao nesigurni. Ima kriminala raznih vrsta, lopovluka, džeparenja, oružanih pljački, čak i terorizma. Prednjače gradovi u Južnoafričkoj Republici, nisu, kažu, sigurnije ni druge velike metropole, kao Lagos, Nairobi, Kampala...

Za razliku od njih, Kigali, prijestolnica Ruande, djeluje kao dječji vrtić. Možeš se slobodno prošetati noću gdje god, nositi sa sobom ne znam što, otići u restoran ili noćni klub, nitko te neće ni pogledati.

Razgovarao sam i sa drugim ljudima koji su boravili u volonterskom centru, strancima koji žive u Kigaliju i nikada nitko nije imao nikakvih neugodnosti. Doista, lijepo lice Ruande, koja je ugodno mjesto, kako za stanovnike, tako i za turiste koji je pohode.

S druge strane, neke stvari te ipak podsjećaju da si u siromašnoj Africi. Ispred svake banke su uniformirani pripadnici osiguranja naoružani dugim oružjem, a na ulicama je, sigurnosti radi, namjerno upadljiva nazočnost policije i do zuba naoružane vojske.

Također, gotovo svaka bolja kuća u selu je opasana visokim zidom, na čijem vrhu se nalaze uzidani izlomljeni komadi stakla kao preventiva od upada lopova. Sve zajedno jezivo izgleda.

Ne znam, možda sam naivan. Ali ja se ovdje osjećam stvarno sigurno. I, možda izazivam sudbinu. Ali želim „živjeti Ruandu punim plućima“. I ne želim se osvrtati dok sam u šetnji, želim vjerovati ovim ljudima. Za sada sam za to nagrađen, nadam se da će tako i ostati.