Ruanda je pravi Raj za ornitologe. Kažu da je ovo jedna od zemalja (zajedno sa Ugandom) koja je najbogatija krilatim stvorenjima na planetu. Više stotina različitih vrsta ptica živi u Ruandi, plus one koje slete ovdje preko zime, kada je kod nas u Europi hladno. Ne mogu se nazvati nekim poznavateljem, niti posebnim ljubiteljem, ali je lijepo vidjeti ih toliko na jednome mjestu.

Ovdje možete vidjeti najrazličitije vrste ptica. Počevši od onih malih, lastavica, zeba ili kako se već zovu, preko velikih grabežljivica, orlova, sokolova i jastrebova, pa do nekih specifičnih ptica za ovo područje, poput nekih nestvarno lijepih ždralova. Naravno, za one koji vole promatrati ptice, prava mjesta su nacionalni parkovi Ruande, prije svega Nacionalni park vulkana sa svojim jezerima, a zatim i Nacionalni park Akagera.

Ali, nisu parkovi jedina mjesta, ovdje sve vrvi od ptica. Tako su na našoj kući gnijezdo svile lastavice koje upravo sada imaju mlade, posjećuju nas i neke male ptice najrazličitijih boja, a cijelo vrijeme se na nebu mogu vidjeti velike grabežljivice kako kruže tražeći plijen. U svakom slučaju zanimljiv prizor, pogotovo ako dolaziš iz grada i ako si takve slike ranije mogao vidjeti samo na TV-u.

Još jedan dokaz u prilog tome koliko je u stvari Ruanda čista zemlja, gdje priroda i dalje 'caruje'. Međutim, ja imam i svoju osobnu muku kada su ptice u pitanju. A ta muka se zove – ibis! Ibis je ptica karakteristična za ovo područje, velika je, otprilike veličine čaplje ili rode, zanimljivih boja. I par ibisa je svio gnijezdo na drvetu u dvorištu kuće u kojoj živim, sada imaju i mlade.

I sve bi to bilo lijepo, imam susjede, čak su i lijepi, da ibis nije užasno glasna ptica! A posebno ima naviku 'pustiti glas' rano ujutro, između pola šest i šest, kad sviće. Frustrirajuće, ovdje vas umjesto pijetla budi ibis! Onda sam razmišljao kako iseliti ibise, pa onda kako da se ja iselim i gdje, ali na kraju sam se navikao, tako da smo sada dobri susjedi.

I za kraj, dva moja osvrta na ptice Ruande. Uz sve divne šarene i impresivne ptice koje se mogu sresti u Ruandi, ipak mi je jedna od najdražih ona koja ne leti – kokoš. Točnije – piletina. I to posebno ona pripremljena u restoranu Magnificat i u hotelu Splendid u Gitarami...

Također, čuo sam da u Kigaliju ima dosta 'noćnih ptica' i dobrih noćnih klubova, pa ću morati provjeriti kakva je situacija u tim 'nacionalnim parkovima'...