Kada bi, daleko bilo, životni vijek ljudskih bića bio petnaest godina, Ruanda bi vjerojatno bila zemlja sa najljepšim ljudima na svijetu. Ovako...

Primijetio sam, a poslije pričao i sa drugim ljudima koji iz Europe dolaze u Ruandu, pa saznao da su i oni primijetili, kolika je ovdje razlika između ljepote djece i mladih i 'ljepote' starijih ljudi.

Naime, ovdje su djeca prelijepa, nevjerojatno lijepa! I naša djeca su lijepa i svaki mladunac bilo koje vrste živih stvorenja je valjda ljepše od odraslih primjeraka, ali djeca Ruande... Pravilne crte lica, krupne oči, nevjerojatni osmjesi, biserno bijeli zubi koji prave kontrast sa bojom kože. Doista spektakularno!

I kad misliš da si vidio svu lijepu djecu, uvijek se pojavi neki novi mali ili mala koji ti ukrade srce. Preslatki su i kad bih trebao izabrati najljepše dijete koje sam ovdje vidio, ili bar troje najljepših, ne bih mogao. I to tako traje otprilike sve do petnaeste godine. Već tinejdžeri su onako, prosječni, možda u rangu sa svim tinejdžerima na planeti, ne izdvajaju se.

A kako stare, ljudi ovdje, da ne zvučim pregrubo, gube na ljepoti. I mogu vam reći da ovdje nisam vidio niti jednu posebno lijepu ženu ili čovjeka srednjih godina, o starijima i da ne pričam.

Naravno, to najviše ima veze sa načinom života, pogotovo kada su u pitanju ljudi koji žive na selu. Svakodnevni težak, pretežak rad, nemogućnost da si omoguće najosnovnija sredstva za higijenu, o njezi i da ne pričamo, borba i briga. I to se tako bolno vidi na svakome licu...

Uglavnom, neobično, i eto, još jedna specifičnost Ruande.