Pričao sam vam o Uti Leymann. Bila je ovdje kao volonter, učila je djecu engleski jezik. Međutim, 'usput' je organizirala i zanimljivo natjecanje iz engleskog jezika, sa zanimljivim nagradama. Kako? Pa, kod Ute ništa nije prepreka...

Uta je organizirala natjecanje u poznavanju engleskog jezika za sve zainteresirane učenike – natječaju ih se odazvalo 50-ak

Prije dolaska u Ruandu, 'zapucala' je iz svoga Mendena u obližnji Dortmund, pokucala na vrata velike Borusije Dortmund, rekla da je njihov vatreni navijač i da ide volontirati u Afriku. Nakon toga izravno ih je pitala mogu li joj dati nešto darova da ponese siromašnoj djeci.

Dobila je 44 majice posvećene prošlogodišnjem finalu UEFA Champions league u kojem je BVB sudjelovao! Donijela je majice u Kivumu, ali je odlučila da ih neće pokloniti bilo kome i bez ikakvog razloga. Organizirala je natjecanje u poznavanju engleskog jezika za sve učenike. A kao nagrada najboljima 'smiješile' su se majice koje je Uta donijela. Inače, ovakva nagrada djeci iz Kivumua, koja nemaju često priliku dobiti neki odjevni predmet, velika je kao kuća!

Žiri je odlučivao o najboljima

Sudjelovali su učenici obje škole iz Kivumua, tema je bila slobodna. Imali su rok od tri tjedna, a zadatak je bio – napisati priču, pjesmu, poemu, dijalog ili skeč. Radovi su u početku slabo pristizali, ali se posljednjeg tjedna sve 'pojačalo', pa je na kraju pristiglo oko 50 učeničkih 'umjetnina'. Sve radove učenici su morali i javno izvesti, pročitati, odglumiti.

Za tu je prigodu odabran i žiri koji su činili Uta, kao predsjednica žirija, četiri učitelja iz škola te moja malenkost. Za javno izvođenje radova montirane su i 'tribine' te podij za natjecatelje.

Bilo je rap pjesama...

...ali i smiješnih skečeva!

Skupilo se tu puno mladih. Došli su natjecatelji, a došli su i njihovi prijatelji iz razreda kao podrška. I natjecanje je moglo početi. A onda... Bilo je i smijeha. I suza. Ali od smijeha! Redale su se rap pjesme, tužni monolozi, skečevi sa gađanjem bananama... Pošteno rečeno, sve na vrlo nevještom engleskom, toliko da smo se za neke stvari pitali da li su uopće na engleskom jeziku...

Međutim, trudila su se djeca, napisala nešto (ili im je netko napisao), došli su, javno izveli svoj program pred kolegama iz škole. Zato smo zaključili da svi zaslužuju nagradu! A majica je taman bilo dovoljno.

Učenici su dobili svoje nagrade. A Uta, i mi ostali, nagradu smo dobili sljedećih dana kada smo vidjeli da svi učenici ponosno dolaze u školu u svojim novim majicama. I onda ti je, naravno, puno srce!

Natjecatelji su nagrađeni vrijednim nagradama – majicama koje je Uta na poklon dobila od velike Borusije Dortmund

Međutim, ova priča ima i post festum. Naime, po završenom natjecanju, Uta je fotografije siromašne afričke djece u BVB majicama poslala na adresu Borusije Dortmund, uz zahvalnost što su joj pomogli u provođenju ovoga projekta.

Međutim, umjesto zahvalnice ili pohvale, od Borusije je dobila striktno upozorenje da nigdje javno ne objavljuje te fotografije, budući da UEFA rigorozno štiti autorska prava svojih natjecanja?! Eto, još jedna crtica u prilog tome koliko je moderni svijet teško obolio...