Budući da sam rekao kako se u Ruandi (skoro) nitko ne reklamira suvremenim i uobičajenim načinima komunikacije, kako se onda u ovoj zemlji reklamira? Najkraći odgovor je: radio, zid, tabla, boja! A tu je Ruanda daleko ispred europskih zemalja. Dakle, sve se čuje, sve je oslikano i svašta je naslikano...

Kako se onda u ovoj zemlji reklamira? Najkraći odgovor je: zid, tabla, boja!

Prvo radio. Način komunikacije (a i medij za oglašavanje) koji u Europi polako izumire u Ruandi doživljava svoj procvat. S obzirom da se TV skoro uopće ne gleda, novine čitaju još manje, radijske postaje su glavni izvor informacija u Ruandi. Posebno su na značaju dobile posljednjih godina, razvojem mobilne telefonije. Naime, sada svi oni koji imaju mobitele (a njih je dosta) imaju priliku slušati radio na svojim mobilnim aparatima, što najviše i čine. Posebno oni u ruralnim krajevima, koji nemaju struju, a takvih je u Ruandi velika većina.

Upravo to su razne kompanije i pojedinci iskoristili, pa se na radiju danas reklamira skoro sve! Od državnih institucija, preko velikih kompanija, privatnih škola, pa do trgovina hrane i auto-dijelova, frizerskih salona i fotografskih radnji. Ako je netko pomislio da je radio mrtav, a time i reklamiranje na radiju, ne brinite. U Ruandi je itekako vitalan i zdrav.

Nema niti jedne jedine trgovine u Ruandi, čak i u najzabačenijim selima, koja na sebi nema reklamu

A sada boja i prazan zid. I opet počinjemo od velikih, pivovara i teleoperatera. Nema niti jedne jedine trgovine u Ruandi, čak i u najzabačenijim selima, koja na sebi nema reklamu Primusa ili Mutziga, odnosno Tiga ili MTN-a.

Bombastični, ogromni 'murali' na zidovima, koji se vide i 'sa mjeseca'. Izgleda da je Airtel u tu igru ušao posljednji, ali su smislili kako to nadoknaditi. Zato su počeli u svoju tradicionalnu crvenu boju bojati – cijele kuće! Naravno, sa svojim logom. Možete si zamisliti kako izgleda selo u kojem su skoro sve kuće od blata i sive, a među njima poneka jarko crvena. Ludilo!

Airtel vam za reklamu oboja cijelu kuću u svoju prepoznatljivu crvenu boju

Naravno, ne oslikavaju lokale samo giganti iz Kigalija. Svaki lokal ovdje, bio to frizerski salon, trgovina hranom ili auto-dijelovima, mora imati neki natpis, poželjno i crtež. I sve mora biti što šarenije i što bombastičnije! I ovdje stvarno svašta možete vidjeti, i samo gledajući natpise i lokale možete se dobro zabaviti.

Tako sam viđao gotovo bizarne crteže muških i ženskih glava na ulazu u frizerske salone, velike crteže pečenog pileta na ulazu u restorane, puno Biblijskih motiva... Naravno, vrhunac je Arnold Schwarzenegger, koji reklamira ne znam ni sam što i to preko cijeloga zida.

A kad već pišeš i crtaš, onda je dobro da na zidu bude što više toga. Tako ima radnji na čijim ulazima je nacrtano puno više toga nego što u radnji ustvari ima. Ali, navikneš da nekih stvari ima samo na slici.

Teleoperateri prednjače u reklamama

Ne znam što misliti o svemu tome. Stvarno djeluje pomalo bizarno. Kao da si upao u neki ludi crtani film. Ponekad izgleda i pomalo glupo. Ali, znam da iza toga stoji iskren trud onih koji na taj način pokušavaju privući ljude.

Možda je nevješto, možda je za naše pojmove i neprofesionalno, ali je barem iskreno. I, na kraju krajeva, neka u ovoj gladnoj i tužnoj zemlji ima barem nešto veselo...