U prošlom tekstu sam opisao koliko su u Ruandi (ne)zastupljeni moderni načini komunikacije, mediji, outdoor reklame i internet, a sada malo o tome tko na taj način komunicira sa svojim klijentima. I tu je opet situacija donekle različita, ali pomalo i slična, u odnosu na našu.

Lako ćete primijetiti da je dobar dio oglasnog prostora kod nas (i drugdje u Europi) rezerviran za multinacionalne kompanije koje proizvode robu široke potrošnje. Tako ćete često vidjeti reklame za proizvode kompanija kao što su P&G, Coca Cola, Kraft food, Nestle, Nivea, Pepsi... E, toga u Ruandi apsolutno nema!

Iako se neki od proizvoda multinacionalnih kompanija mogu naći i ovdje, oni se jednostavno ne reklamiraju. Naravno, u ovako siromašnoj zemlji to je i logično, jer, kome ćete nuditi čokoladu sa mjehurićima zraka ili Q10 kremu u zemlji u kojoj se ljudi bore nekako kupiti petrolej ili malo riže.

Pa, tko se onda Ruanđanima obraća sa billboarda ili na internetu?! U najkraćem – bankari, pivari i telekomunikacije. I to je ta sličnost sa našom situacijom, jer i nas ti isti nemilosrdno bombardiraju kad uključimo TV ili izađemo u šetnju. Kada su u pitanju banke, ovdje ih ima dosta. Najčešće su to lokalne banke, ali ima i ogranaka regionalnih bankarskih grupacija (iz Kenije i Nigerije). I oni sa plakata i web stranica uglavnom nude 'povoljne' kredite, neki i usluge bankomata, pa čak i elektronsko plaćanje usluga!

Nažalost, i ovdje su ljudi prinuđeni na uzimanje kredita, ne baš za stanove, automobile ili pokretanje biznisa, već za uvođenje struje ili vode u kuću, često i za kupovinu hrane. Zato se banke ovdje itekako imaju kome obratiti!

Sljedeći su pivari. Pije se ovdje pivo kad se ima novaca, spominjao sam da u Ruandi postoji nekoliko velikih pivovara, uglavnom u vlasništvu Nizozemaca i oni zakupljuju dobar dio reklamnog prostora. Tako na reklamama možete vidjeti i Primus i Mutzig i Skol i Heineken i Guinness... Sve te kompanije imaju i svoje internet stranice, za koje bih rekao da su prosječne ili korektne, i ništa više od toga.

I za kraj 'ozbiljnog' reklamiranja, tu su teleoperateri. Spominjao sam već da su Ruanđani jednostavno ludi za mobilnim telefonima, svi ih žele imati, tako da između dva teleoperatera, MTN-a i Tiga, vlada prava tržišna utakmica. Sa velike većine plakata vam se poručuje zašto se trebate odlučiti baš za Tigo ili MTN, objašnjava vam se tko je i zašto i po čemu najpovoljniji...

Kao što sam već pisao, u tu se tržišnu utakmicu uključio čak i supermoćni predsjednik Ruande Paul Kagame, čija vas fotografija dočekuje na aerodromu u Kigaliju, na kojoj nasmijan drži telefon u ruci. Koristi Tigo mrežu... Uz njih, tu je i internet provajder Airtel. Internet je vrlo slabo zastupljen u Ruandi, ali se bum u tom dijelu očekuje sljedećih godina, pa Airtel neumorno podsjeća 'tko je glavni u internetu'.

Sve tri kompanije imaju i vrlo korektne web stranice, na kojima se mogu pronaći cijene usluga i aparata, uvjeti kupovine, ponuda paketa za mobilne komunikacije i mobilni internet. Eto, to su oni od kojih u Ruandi žive marketing agencije. Ako ih ovdje uopće ima...

U sljedećem tekstu čitajte o onom reklamiranju koje dominira u Ruandi.