Šišao sam se u Ruandi. I sad, svi normalni ljudi će reći koga briga, pogotovo što tražim najjednostavniju frizuru na svijetu. Ali... Potpuno sam paranoičan kada su frizeri u pitanju. U životu sam ih imao tri.

Najbliža opcija bio je seoski frizer, koji 'ordinira' na tržnici četvrtkom. Odustao sam...

Prvi se, poslije deset godina rada na mojoj glavi, odselio, drugi je brinuo o meni petnaest godina i na kraju umro, i sad imam trećeg. Klinca, deset godina mlađeg od mene, kome sam vrlo jasno rekao da ima brinuti o mojoj kosi do sudnjega dana, i da ni ne pomišlja umrijeti prije mene. Ali, onda sam se odselio u Ruandu...

I, razmišljao sam pustiti kosu ovdje, da se uopće ne šišam, da čekam povratak kući i svog frizera Aleksandra. Ali, na kraju sam se ipak odlučio ošišati, pa što bude...

A kad sam već odlučio, onda sam imao izbor. Najbliža opcija bio je seoski frizer, koji 'ordinira' na tržnici četvrtkom. Ima svojih prednosti. Jeftin je, a djeluje vrlo ozbiljno, ima i škarice, čak i mašinicu za šišanje na akumulator, dužinu zulufa mjeri kompjuterski precizno... Ali, ipak je to selo u Ruandi. Priučen, šiša na livadi, isto platno koje svima kači oko vrata, rizik od buha... Odustao sam.

Sljedeća opcija bio je neki od frizerskih salona u obližnjoj Gitarami

Sljedeća opcija bio je neki od frizerskih salona u obližnjoj Gitarami. Ima ih 'mali milijun', uglavnom iz svih trešti glasna glazba i svi imaju neke bombastične nazive. Ima i ljudi koji se šišaju, uvijek iz tih salona dolazi neka buka, galama, žamor... Mogao bih tu, ali, pojavljuje se jezični problem. Ne znaju engleski i kako im objasniti što hoću?!

Možda i znaju šišati, ali, dok ja njima na engleskom, oni meni na lokalnom jeziku... Bojim se da ne bih gledao „Izgubljeni u prijevodu“ uživo i da ne dobijem neki ruandski čiroki... Odustajem.

A u Gitarami ih ima mali mlijun i svi imaju neka bombastična imena. Ipak, odustao sam...

Za kraj, ostaje Kigali, i neki od frizerskih salona za bijelce. Oni su uglavnom u dobrim hotelima i sređuju Europljane i Amerikance (i Europljanke i Amerikanke) koji se zateknu u Ruandi. Dobijam preporuku za frizerski salon u Umubano hotelu u Kigaliju i odlazim tamo. Sa mnom dragi prijatelji, da mi 'drže strah', i da se smiju mom strahu...

A tamo Richard... Moj novi frizer! Mlad momak i očigledno iskusan frizer. Pokušavam mu 'u sto rečenica' što hoću, ali on razumije 'od prve'. I, krenu 'sijevati' mašinica, pa škarice, pa... Pedantan, uredan i dobar. I dalje strepim, ali u ogledalu sve više sličim na sebe...

I završi Richard. I zadovoljan sam! Nije baš kao kod mog Aleksandra, ali 90 posto je to-to. Po završenom poslu ruka ruci i dogovor da se opet vidimo za mjesec dana. Imam novog frizera...

Na kraju sam se ošišao u Kigaliju. Kod mog novog frizera Richarda. Nije jeftino, ali konačno sličim na sebe!

Za kraj, nije šišanje u hotelu Umubano uopće jeftino, naprotiv. Košta 8.000 franaka, ili oko 65 kuna. Mogao sam u selu proći za dvije kune, ili u Gitarami za desetak. Ali, neka ih, nije mi žao. Sam sebi ponovo sličim na sebe, a to je neprocjenjivo!

Još jedna crtica iz Ruande...