Nastavljamo šetnju po Kivumuu. Dakle, kada se mještani pomole u crkvi ili završe svoje obaveze u ambulanti, moraju nešto i kupiti. Onda su tu seoske trgovinice, još jedan od 'stupova' svakog sela na planeti. A Kivumu u tome ne zaostaje, pa trgovina po selu ima nekoliko.

Unutrašnjost jedne od seoskih trgovina

I sve kako treba biti u jednom pravom selu – jedna trgovinica je na ulasku u selo sa glavne ceste, jedna je u centru sela, te još nekoliko njih u raznim zaseocima, odnosno, gdje god je na jednom mjestu grupirano više kuća.

Dakle, isto kao i svugdje na svijetu, svaki zaseok ima svoju 'mudru glavu', odnosno onoga koji se sjetio kako zaraditi na svojim susjedima. Samo, Afrika je ovo...

Budući da novac i dosada, roditelji modernog potrošačkog društva, još nisu čuli za ovo selo, onda ni samo potrošačko društvo ovdje još nije pravo ni začeto, a kamoli rođeno.

U svim seoskim trgovinama ponuda je identična

Zato u seoskim trgovinama možete kupiti – skoro pa ništa. Ponuda je u svima ista: ulje, sol, petrolej, riža, kukuruzno brašno, šibice, platnene vreće. I to je ono što se brzo prodaje.

Zatim slijedi ono što se kući ne može priuštiti svaki dan – pivo, pivo od banane, gazirani sokovi, lokalne cigarete koje se prodaju na komad, 'bonovi' za mobilne telefone, toalet papir.

I na kraju, ono što kupce čeka godinama – plastične kineske posude i lopte, lokalni biskvit, kenijska kozmetika, nešto garderobe... I to je sve!

Dvije su mi posebno drage – ona koju od 'milja' zovemo 'dispanzer'...

I da imaš milijune, u Kivumuu ćeš živjeti kao i svi u selu, nemaš ih gdje potrošiti. Ali, 'restriktivni' asortiman ne znači da su trgovine Kivumua nezanimljive. Naprotiv! One su, kao i u svakom selu, centar socijalnog života.

Naime, trgovine, za razliku od većine kuća u selu, imaju struju, neke od njih imaju i TV, pa se u njima popodne i navečer okupljaju ljudi. I muškarci nakon posla na polju i babe poslije kućanskih poslova i djeca...

Dođu pogledati vijesti ili neki indijski ili nigerijski film na TV-u, malo popričaju, druže se. Kad već u selu nema sportske dvorane, doma kulture, knjižnice ili barova, tu su trgovine.

...a druga je 'Oswaldi', na samom ulasku u selo

Naravno, postoji i ona druga vrsta socijalizacije. Kada se zaradi neki franak u polju ili na kopanju kanala, onda muškarci brže-bolje požure pred trgovinu da popiju pivo od banane. Ili dva, ili više... Kao ispred naših seoskih trgovina? Potpuno isto! Ljudi su svuda isti, samo im daj priliku...

Ja volim trgovine u našem selu. I volim kupovati u njima. Vjerujem da i oni vole mene, jer ih vjerojatno 'oslobodim' robe pred istekom roka trajanja. Ili, daleko po isteku roka trajanja...

Dvije su mi posebno drage i moram ih spomenuti. Jedna se nalazi u centru sela, preko puta ambulante. Prošle godine, kada je ovdje u Kivumuu bila dobra ekipa ljudi iz Osijeka i Zagreba, često smo znali zasjesti, pustiti glazbu, popiti pokoje pivo ili sok... Tada smo se snabdijevali u toj trgovini i prelazili 'milijun' kapija i prepreka da bismo stigli do našeg 'dispanzera', kako smo od milja zvali trgovinu.

Druga se nalazi na ulazu u Kivumu, na skretanju sa glavne ceste. Zove se 'Kod Oswaldija', a vlasnik je sin našeg dragog prijatelja Oswaldija, samostanskog kuhara i mog učitelja lokalnog jezika, o kojem ću vam tek pričati.

Iskreno, puno više volim trgovine Kivumua nego velike shopping centre

Kao i svaka 'kuća na raskrižju', okuplja znane i neznane, putnike, prolaznike, one koji čekaju autobus za tko zna gdje... Posebno je zanimljivo kad počne jedan od uobičajenih ruandskih pljuskova. Tada se pod 'Oswaldijevim' krovom sakriju svi. I putnici i seljaci i učitelji i učenici i zaljubljeni parovi... I čuješ najiskrenije priče i vidiš najromantičnije, a skrivene zagrljaje i držanje za ruke. Ništa više im ne treba. Samo nadstrešnica i kiša...

Iskreno, puno više volim trgovine Kivumua nego velike shopping centre.