Dakle, kada dođeš četvrtkom poslijepodne na tržnicu (a 'ludilo' počinje oko 16 sati), protrljaš oči i shvatiš da sve ono što vidiš nije nikakav san niti halucinacija. Onda zagaziš u to bogatstvo svega i svačega i prepustiš svoja čula napadima svih mogućih boja, zvukova, mirisa. I samo kreneš 'upijati', postaneš organoleptička spužva!

'Štandovi' su zapravo krpe i deke pobacani po podu, na koje su naslagani proizvodi za prodaju

'Štandovi' (a zapravo krpe i deke pobacani po podu, na koje su naslagani proizvodi za prodaju) i 'lokali' (odnosno stolice obrtnika koji nude svoje usluge), standardno su raspoređeni svakog četvrtka. Tu promjene nema, zna se gdje je tko, gdje je čije mjesto i što ćeš i gdje naći.

Dakle, desno je 'mješovita roba', lijevo voće i povrće, na katu, odnosno malom brdašcu su krojač, mesar i second hand 'butici'. U dnu tržnoga dijela su obućari, a tamo u 'separeu' (dijelu iza grmova) nalaze se frizer i 'prodavač struje'.

Ponuda je dobra i bogata, baš kao na svakoj tržnici

A ponuda je dobra i bogata, kao na svakoj tržnici! Dominiraju rajčica, mrkva, paprike, krumpir, kukuruz, kasava, avokado, a od voća tu je 'sto vrsta' banana, mango, marakuja, papaja, ananas...

Preko puta voća i povrća nudi se uglavnom neprehrambena roba, pa tu možete kupiti prazne jutene vreće, razne glinene i pletene posude, improvizirane lampe, petrolej, šibice, baš sve ono što je neophodno svakoj obitelji.

Naravno, uz to se nudi i razno kinesko ukrasno „smeće“ koje očito nije zaobišlo niti jednu zemlju naše planete. Na lijevoj strani je i tržni „fast food“, odnosno pecivo samosa, vrlo slično našim uštipcima, koje se prodaje iz ogromnih plastičnih kanti. Kada se blatnjavom stazicom popneš „na kat“, odnosno na brdašce, ulaziš u carstvo garderobe.

U neprehrambenom dijelu možete kupiti svašta – od praznih kutenih vreća do raznih glinenih posuda

'Butici' jedan do drugog, roba nabacana na deke prostrte na travnjaku. Prodaju se kineske gumene papuče i japanke, gomila second hand (tko zna, kako izgleda možda i fifth hand) garderobe. Najtraženiji su jeans i cipele, a ruku na srce, ima čak i second hand čarapa, koje nisu oprane od 'prve ruke', točnije, od 'prve noge'.

I u tom dijelu, među 'buticima' najveća je gužva, biraju i mladi i stari, kupuju se papuče za djecu, frajeri biraju elegantne cipele, snaše one sa štiklom, jeans hlače se mjerkaju i premjeravaju... Nerijetko oni „sa lijeve strane“, kada prodaju nešto voća ili povrća, pohitaju u 'butik' potražiti nešto za sebe.

Prodaju se kineske gumene papuče i japanke te gomila second hand garderobe

Pored 'butika' je, logično i krojač, jer se kupljeno odmah može prepravljati, ali i pokrpati, jer ima i puno toga izderanoga. Stara glava, stara Singerica, očigledno gomila iskustva i dovoljno mušterija.

Obućari su u dnu tržnice. Oko njih gomile cipela i tenisica, čak i gumenih papuča, popravlja se ono što je ranije kupljeno na tržnici. Uglavnom sve izgleda kao gomila smeća, ali će to, uz adekvatnu intervenciju, biti sređeno za nošenje.

Obućari popravljaju ono što je kupljeno na tržnici

I na kraju, možda i najzanimljivije. Tamo iza voća i povrća, odvojeni od ostalog dijela tržnice, ordiniraju 'umjetnici' – frizeri. Budući da im je, očito, potreban mir za njihove kreacije, malo su sakriveni iza žbunja. Ali, mušterija im ne manjka. I sva aparatura je tu! I škarice i mašinice za šišanje i brijanje i žileti, čak i boje za kosu! Majstori rade vrlo predano, pažljivo se mjeri dužina zulufa, kao i da se frizura prilagodi karakteru mušterije.

Dugo sam se hrabrio da se ošišam na tržnici, ali na kraju ipak nisam... Zasad sam se odlučio za frizerski salon u Kigaliju, ali tko zna, jednoga dana...

Na kraju, ne znam ima li na tržnici prodavača magle, ali, meni je možda najzanimljiviji i najdraži – prodavač struje. On ima bicikl, na stražnjem dijelu bicikla ima veliki akumulator iz automobila, neki ispravljač i tom aparaturom mještanima puni baterije na mobitelima. I to im lijepo naplaćuje.

Prodavač struje itekako je bitan i važan, jer malo tko u selu ima struju

Naravno da ima posla i da je bitan i tražen u selu u kojem gotovo nitko nema struju, te im je to jedini način da napune baterije na svojim mobitelima. I tako od četvrtka do četvrtka...

Dakle, nema šta nema na tržnici. Eksplozija boja, šarenilo svega, svi su tu, i sve je tu. U sljedećem tekstu zaključujemo priču o tržnici s cijenama i cjenkanjem.