Uvijek sam se pitao na čemu li je bio Lewis Carroll kada je pisao 'Alisu u zemlji čudesa' i kada je 'vidio' sva ona ogledala, stepenice, zečeve...

Ovako izgleda moja 'zemlja čudesa'

I, evo, mnogo godina poslije i ja sam našao svoju 'zemlju čudesa'. I to, da ne bude zabune - potpuno čist, majke mi...

Šarenilo, boje, gužva. Mirisi, okusi, zveckanje novca, galama, osmijesi. Boja za kosu i pjena za brijanje, miris svježe zaklane krave i nošene garderobe. A sve to nasred puta, na glavnoj prašnjavoj „raskrsnici“ u Kivumuu.

Mirisi, okusi, zveckanje novca, galama...

Tržnica u Kivumuu je nešto što se ne propušta. Ni stanovnici sela, a ni bijelci koji se tu zateknu

I to svakog četvrtka! Što je to?! Naravno, seoska tržnica! A tržnica u Kivumuu je nešto što se ne propušta. Ni stanovnici sela, a ni bijelci koji se tu zateknu. Prvima je korisno, drugima zanimljivo i atraktivno.

I, kako opisati tržnicu u jednom afričkom selu? Možda u najkraćem kao veselu ludnicu!

Ovdje doista možete vidjeti sve – od prodavača voća i povrća...

...do lokalnog frizera koji će vas ošišati pod krošnjom drveta...

Tu su voće i povrće, babe s bananama na glavi, i lokalni frizer koji boja kosu djevojkama usred livade, i djevojčica koja nosi poveću klupu na glavi, i tek zaklana krava, i...

Fali valjda samo još gutač vatre pa da bude potpuno felinijevski. Nevjerojatan prizor! Budući da mi ovdje ponestaje riječi, pustit ću da fotografije kažu više. Da vam prenesu barem djelić te atmosfere.

...ili djevojčica koja nosi poveću klupu na glavi

Da ne pomislite i vi: „Pa, na čemu li je ovaj kada je ovako vidio tržnicu?“

Sutra u Dnevnom Kivumuu čitajte više o ponudi, cijenama, ljudima...