Nastavljamo priču o Kivumuu. Dakle, malo-veliko selo u maloj-velikoj Ruandi. I vrlo, vrlo tipično. Brdovito, mala površina, prenaseljeno. Kao i cijela Ruanda. Kada bi se mogao ispeglati, Kivumu bi bio ogroman! Ovako, sve je stiješnjeno među tim visokim brdima.

Kada bi se mogao ispeglati, Kivumu bi bio ogroman

Inače, nadmorska visina je vrlo velika za naše prilike, te je centar sela na oko 1.900 metara nadmorske visine, a ima i dijelova na visini od oko 2200 metara. Međutim, ovdje nemate taj dojam visine, zahvaljujući klimi. Nema hladnoće, nikad nema snijega, priroda nije surova, naprotiv.

Dakle, tu su i razbacane i raštrkane kuće. A one su male, prizemne, najčešće 'zidane' od zemlje, pokrivene starim crijepom. Siromašno i presiromašno. Otprilike kao u nekim našim planinskim selima prije puno, puno godina.

U nekom od sljedećih tekstova detaljno ću vam opisati kako izgleda život u tim kućercima.

Ovako izgleda većina kuća u Kivumuu. Siromašno. Ili, bolje rečeno, presiromašno...

Ima i zidanih kuća, ali malo. U njima uglavnom žive oni malo imućniji, učitelji seoskih škola, ili oni koji rade neki posao u obližnjoj Gitarami. Ali, i te 'seoske palače' Kivumua bi u našim okolnostima bile kuće najsiromašnijih. Opet male, prizemne, sa skromnim dvorištima, jadno opremljene. Karakteristično za te 'bolje' kuće je da su vrlo često okružene visokim zidovima, uglavnom višim od same kuće. Na vrhovima tih zidova nerijetko možete vidjeti i zaljepljene krhotine razbijenih boca. To je radi predostrožnosti, jer takve 'bolje' kuće su ovdje moguća meta lopova, iako ni u njima nema gotovo ništa vrijedno.

Saznao sam da su te 'bolje' kuće izgrađene uglavnom zahvaljujući kreditima koje podignu zaposleni da bi riješili svoje stambeno pitanje. Međutim, kasnije često nastane problem, jer zbog skromnih zarada mnogi kada plate ratu kredita, nemaju dovoljno novca da kupe hranu. A banke su i ovdje iste kao i bilo gdje drugdje na planeti – gramzive i nemilosrdne...

U novoj školi „tehničku“ vodu osiguravamo tako da u goleme tankove prikupljamo kišnicu

U selo je prije nešto više od godinu dana stigla struja, pa je mještanima po prvi puta omogućeno da ju uvedu u svoje kuće, naravno, ako za to imaju novaca. Treba reći da više od 30 posto kućanstava nema struju, jer jednostavno nisu u mogućnosti platiti njezino uvođenje. Opet, oni koji su se i odlučili uvesti struju u svoje domove, u ovom slučaju nisu baš sretnici. Oni imaju muku druge vrste. Naime, opet kredit. I za to su podigli kredite koje sada teško otplaćuju, plus treba plaćati i struju, te nemali broj njih prodaje zemlju, koja je ovdje jedino i najveće bogatstvo, da bi platili luksuz uvođenja struje.

Inače, zanimljivo je da je struja ovdje na neki način pre-paid. Kao što su kod nas mobiteli „na bonove“. To znači da nema računa (pa tako niti mogućnosti za dugovanje), već postoji kartica, nju odnesete na uplatno mjesto, uplatite koliko želite (ili imate) i toliko trošite.

Zato u selu, umjesto vodovoda, postoji pokretni vodovod. Ili, bolje rečeno – dječji vodovod!

Sa vodom je još gora situacija. Naime, vodovoda nikakvog nema, pa ljudi u kućama nemaju tekuću vodu. Jedino škole i ambulanta imaju sistem za prikupljanje kišnice koja može poslužiti kao 'tehnička voda'. I ništa više.

Zato u selu, umjesto vodovoda, postoji pokretni vodovod. Ili, bolje rečeno – dječji vodovod!

Naime, to su stotine i stotine djece, koja po cijele dane 'tutnje' selom sa manjim i većim žutim kanisterima noseći vodu sa nekog od obližnjih izvora. Dakle, snabdijevanje vodom ovdje je obaveza djece. I često možete vidjeti dijete od pet – šest godina kako nosi kanistere gotovo njegove težine.

To su stotine djece, koja po cijele dane 'tutnje' selom sa žutim kanisterima noseći vodu sa nekog od obližnjih izvora

A tako donesena voda služi za piće, za kuhanje, kupanje, ali i pojenje životinja. Zato ponekad treba otići i deset ili još više puta dnevno do izvora, koji i nije tako blizu. Uz to, ta voda je, kao što sam ranije spomenuo, zdravstveno neispravna. Ali, stanovnici je piju jer nemaju izbora. Oni ni u snu ne mogu sebi kupovati skupu vodu za piće u bocama. Zato su ovdje stalne i česte bolesti izazvane prljavom vodom.

Eto, to je situacija u našem Kivumuu kada su u pitanju stanovanje, struja i voda. Pristojnih kuća gotovo da i nema, struje u kućama također, a voda iz slavine pusti je san.

O tome što još ovdje sve nedostaje, čitat ćete u nekom od sljedećih tekstova.