„Važno je sudjelovati“, geslo je koje je prije više od jednog stoljeća promovirao Pierre de Coubertin, otac modernih Olimpijskih igara, želeći ukazati da je igra važna i da je svatko tko sudjeluje ustvari već pobjednik.

Ruandska reprezentacija potpuni je anonimus u svjetskim okvirima, a ni u afričkim nije ništa bolja

Ruanda se i danas, kada je odavno postalo važno pobijediti, i dalje, htjela - ne htjela, drži tog de Coubertinovog gesla. Posebno u svjetlu rezultata (ili odsustvu rezultata!) koje postižu sportaši ove zemlje, kao i same sportske kulture.

Počet ćemo od nogometa, koji je i ovdje, kao i svugdje drugdje, najpopularniji sport.

Unatoč slabim rezultatima, stadion u Kigaliju, kada igra reprezentacija, uvijek je pun navijača

Ruandska reprezentacija potpuni je anonimus u svjetskim okvirima, a ni u afričkim nije ništa bolja. Reprezentacija je u drugoj (ili možda trećoj) klasi među afričkim reprezentacijama, daleko, daleko iza onih najboljih, koje dolaze sa sjevera ili zapada Afrike (Gana, Nigerija, Kamerun, Obala Bjelokosti, Egipat, Alžir), bez ikakvih značajnijih rezultata na prvenstvima Afrike, dok svjetsko prvenstvo, naravno, nikada nije vidjela i, po svemu sudeći, ni neće uskoro.

Inače, za reprezentaciju igraju uglavnom igrači iz domaćih klubova, nema stranaca koji igraju u Europi, a pogotovo nema zvijezda poput Drogbe, Eto'oa, Essiena... Ali, zato su treneri reprezentacije bili stranci, i to iz Hrvatske i Srbije.

Tako je izbornik bio danas već pokojni Josip Kuže, a nakon njega izborničko je mjesto zauzeo Zagrepčanin Tomislav Obradović. Nakon njega reprezentaciju je jedno vrijeme vodio Vojvođanin Mićo Sredojević.

Ako se u Ruandi i rodi neki novi Drogba, vjerojatno će završiti kao poljoprivrednik

Međutim, konkretnih rezultata nije bilo, pa je sada izbornik domaći trener. Naravno, rezultata nema i dalje. Čuo sam da je izbornicima poseban problem taj što se političari miješaju u odluke oko sastavljanja i upravljanja momčadi.

Neka utjeha je mlada reprezentacija, za koju sam čuo da ima solidne rezultate i da daleko više obećava od starijih kolega.

Inače, ovdje nema škola nogometa, s djecom se u tom smislu vrlo malo radi (ili nikako). Pa, ako se u Ruandi i rodi neki novi Drogba, vjerojatno će završiti kao poljoprivrednik.

Za razliku od igranja nogometa, gledanje i navijanje Ruanđanima ide puno bolje

Za razliku od igranja nogometa, gledanje i navijanje Ruanđanima ide puno bolje. I, naravno, u prvom planu je Premier league. Englezi očito rade odličan posao kada je marketing i promocija lige u pitanju, te se zato nogomet sa otoka ovdje naveliko prati, dok su za druge bitne lige (Bundesliga ili Primera division) uglavnom potpuno nezainteresirani.

Kako se prate utakmice iz Engleske u zemlji u kojoj mnoga kućanstva još nemaju struju, a kamoli TV i koji su još sportovi popularni u Ruandi, čitajte sutra u 19 sati!