Nastavljamo priču o odijevanju i sada ćemo se iz sela preseliti u gradove. I dok se u selima i u odijevanju ogleda prava Afrika – siromašna, ali razigrana i u veselim bojama, u gradovima je situacija više europska. Naime, u gradovima, posebno u najvećem, Kigaliju, možete vidjeti dosta moderno odjevenih ljudi, pogotovo mlađih.

U gradovima, posebno u najvećem, Kigaliju, možete vidjeti dosta moderno odjevenih ljudi, pogotovo mlađih

Prednjače, naravno, djevojke. Ima tu i jeansa i majica i košulja u trendu i mini suknji i dobrih sandala i cipela. Također, i muškarci koje možete vidjeti u glavnom gradu mogli bi se vrlo lako uklopiti u bilo koji europski grad.

Međutim, ono što je karkteristično i različito u odnosu na Europu je da su ljudi, sveukupno, nekako 'preozbiljno' odjeveni, barem za moj ukus. To se pogotovo odnosi na one koji rade neki bolji posao. Tako muškarci, čak i oni od dvadeset godina, uglavnom nose odijela i kravate i zaista rijetko možete vidjeti nekog u jeans hlačama i majici, odjevenog 'casual' po europskim standardima. Naravno, i cipele su obavezne, najčešće elegantne, dok se tenisice gotovo i ne nose. Takva je situacija i u slobodno vrijeme i na neobaveznim mjestima, te zato često imam dojam da sam, umjesto na ulici, u nekoj poslovnoj zgradi u kojoj postoji 'dress code'. Ne izgleda to loše, ali je meni neobično. Ja sam ipak nekako više za to da poslije posla, na piće sa prijateljima odem u majici i jeansu.

Što se tiče ponude garderobe u gradovima, ona je šarolika. Kao što je već rečeno, Ruandu, i ovaj dio Afrike, još nisu pohodili ni Prada, ni Armani, Bvlgari.. Nitko od tih čije prezime u svijetu mode nešto znači. Ali, ne samo to. Ovdje također ne možete naći apsolutno niti jedan od svjetskih brendova, čak ni one 'budget' brendove kao što su Zara, H&M, Gap... Uz to, nema ni sportskih brendova, pa tako ovdje nećete naći trgovine Nikea, Reeboka, Pume.

Dakle, kao u Europi prije tko zna koliko vremena...

U modi, naravno, prednjače djevojke

Iskreno, ja u tome doista uživam, a ljudi ovdje nisu opterećeni tim statusnim simbolima, jer ih nema nitko. Ono što možete naći u malobrojnim i skromnim tržnim centrima je po nekoliko trgovina sa garderobom lokalne/regionalne proizvodnje. Cijene su slične europskim za 'no name' brendove, kvaliteta materijala pomalo je sumnjiva, a dizajn uglavnom nekreativan.

Osim u tržnim centrima, garderobu možete kupiti i u 'milijun' radnji-butika u gradu. Tu možete naći svašta – jeans, majice, košulje, cipele i tenisice. Velika većina robe je kineske proizvodnje, cijene su relativno niske, a cjenkanje je obavezno. Tako jeans hlače, koje imaju početnu cijenu od dvadesetak eura, možete na kraju kupiti i za jedan euro, ukoliko ste vješti i uporni.

Sve u svemu, kada je odijevanje u pitanju, gradovi u Ruandi su uglavnom 'markantni i ozbiljni'.

Međutim u gradovima su ljudi nekako 'preozbiljno' odjeveni, barem za moj ukus

Ustvari, najjednostavnije i najležernije odjeveni su – stranci (bijelci) koji žive u Ruandi. Oni su najčešće u nekoj jednostavnoj, šlampavoj, ali udobnoj garderobi od pamuka ili lana, u jednostavnim i ravnim sandalama ili tenisicama. Da ne znate situaciju, po oblačenju biste rekli da su lokalci direktori i menadžeri, a Belgijci, Amerikanci i ostali stranci njihovi potčinjeni zaposlenici. A situacija je gorko obrnuta...

U sljedećem tekstu zaključit ćemo priču o odijevanju pričom o odorama i o tome kako se one vole, kao i o tome kako nogometni tereni Londona ili Manchestera diktiraju stil odijevanja mladih.